Sveti Agricije iz Triera

Sveti Agricije iz Triera prvi je povijesno potvrđeni biskup toga drevnoga grada. Njegovo sudjelovanje na crkvenom saboru u Arlesu 314. čvrsto ga smješta u početak 4. stoljeća, u vrijeme kada je kršćanstvo nakon progona dobivalo novu slobodu i javnu vidljivost. Ostatak njegova životopisa velikim dijelom pripada kasnijoj trierskoj predaji.

Trier, rimska Augusta Treverorum, nakon Dioklecijanove upravne reorganizacije bio je glavni grad pokrajine Belgica Prima, važno središte Galije i česta carska rezidencija. Kršćani su u gradu živjeli već u 2. stoljeću, a biskupska je stolica vjerojatno postojala tijekom 3. stoljeća. Agricije je ipak prvi trierski biskup čije je djelovanje potvrđeno suvremenim povijesnim tragom.

Na saboru u Arlesu 314. okupili su se biskupi sa zapada Rimskoga Carstva kako bi raspravljali o donatističkom sporu i drugim crkvenim pitanjima. Agricijevo se ime nalazi među potpisnicima saborskih akata, odmah nakon biskupa domaćina. Taj položaj potpisa poslije se povezivao s ugledom i prvenstvom koje je Trier polagao među crkvenim sjedištima Galije i germanskih krajeva.

Kasniji životopisi navode da se Agricije rodio oko 260. u Siriji te da je prije dolaska u Trier bio svećenik, a katkad i biskup Antiohije. Predaja iz 11. stoljeća govori da ga je papa Silvestar I., na molbu carice Jelene, poslao na triersku biskupsku stolicu. Dio tih pripovijesti oslanja se na dvojbeno djelo Vita Helenae, nastalo oko 850., pa Agricijevo sirijsko podrijetlo, antiohijska služba i način dolaska u Trier ne pripadaju jednako sigurnoj povijesnoj jezgri kao njegovo sudjelovanje u Arlesu.

Trierska mu predaja pripisuje približno dvadeset godina revnoga misionarskog rada u Galiji i zapadnoj Germaniji. Pamti ga kao graditelja crkava, propovjednika i biskupa pod kojim se kršćanska zajednica snažno razvijala. Gradnju prve trierske katedrale također povezuje s njegovim vremenom. Prema toj predaji, katedrala je podignuta na mjestu palače koju je carica Jelena darovala Crkvi.

Uz Agricija se vežu i najpoznatije trierske relikvije. Srednjovjekovna pripovijest kaže da mu je carica Jelena povjerila Svetu haljinu, odjeću koju je Isus nosio prije raspeća i za koju su vojnici bacali kocku. Njemu se pripisuje i dolazak čavla s Kristova križa te relikvija apostola Matije u Trier. Te predaje stoljećima su oblikovale hodočasnički i liturgijski život grada, ali njihov kasni nastanak ne dopušta da se smatraju suvremeno potvrđenim podatcima o Agriciju.

Sveti Atanazije stigao je kao prognanik u Trier 335. ili 336. godine. Pisao je o velikom broju vjernika i o mnogim crkvama koje su se ondje gradile. Njegovo svjedočanstvo ne opisuje izravno Agricijeve pojedinačne pothvate, ali pokazuje da je trierska Crkva u to doba bila brojna i dobro ustrojena. Agricijev nasljednik sveti Maksimin nastavio je jačati njezin položaj.

Godina Agricijeve smrti nije utvrđena. U zapisima se pojavljuju 329., 333. i 335., a kao mjesto smrti navodi se Trier. Jednako tako nisu usklađeni ni datumi njegova spomendana: hrvatski mjesni izvori navode 13. siječnja, dok druga tradicija donosi 19. siječnja. Oba datuma ostaju zabilježena kao otvorene liturgijske inačice.

Agricije se štuje kao zaštitnik Trierske biskupije. Jedan popularni hrvatski zapis pridružuje mu i zaštitništvo stolara, građevinara, slastičara, kovača, krojača i mesara, ali ta široka zaštitništva nisu jednako potvrđena kao njegov mjesni biskupski kult. U Crkvi se štuje od davnine, prije uspostave današnjega postupka kanonizacije.

Agricijev povijesni lik ostaje sažet, ali važan: bio je biskup Triera i sudionik Arleškoga sabora 314. Oko te je jezgre tijekom stoljeća izrasla bogata predaja o carici Jeleni, prvoj katedrali, misijskom radu i relikvijama. Ona svjedoči koliko je Trier čuvao uspomenu na svojega prvoga pouzdano potvrđenog biskupa.