Sveti Agilulf Kölnski
- Slavi se
- 9. srpnja
Sveti Agilulf Kölnski, poznat i kao Agilulfus i Agigulf, bio je redovnik, opat Stavelota i biskup Kölna. Umro je oko 750. godine, a kasnija ga je predaja štovala kao mučenika. Pismo pape Zaharije iz 747. pruža čvrst povijesni oslonac za njegovu crkvenu službu, dok pripovijest o nasilnoj smrti ostaje nesigurna. Njegov se spomendan slavi 9. srpnja; u drugoj inačici pojavljuje se 31. ožujka.
Stavelot i Köln
Agilulfova godina i mjesto rođenja nisu poznati. Predaja kaže da je potjecao iz ugledne obitelji i školovao se u opatiji Stavelot pod vodstvom opata Angelina. Ondje je živio kao redovnik, a poslije je postao opat. Kataloška predaja povezuje ga i s Malmedyjem, samostanom koji je sa Stavelotom činio povezanu redovničku zajednicu.
Nakon kratke opatske službe Agilulf je postao biskup Kölna. Njegovo ime i biskupska služba pripadaju sigurnijemu sloju predaje. Papa Zaharija pohvalio ga je 747. godine jer je potpisao Charta verae et orthodoxae professionis, ispovijest pravovjerne vjere. Taj dokument smješta ga u crkveni život sredine VIII. stoljeća i potvrđuje njegovu povezanost s biskupskom službom.
Agilulf je djelovao u vremenu snažnih političkih promjena među Francima. Kasniji životopis povezao ga je sa sporom o nasljeđivanju vlasti. Prema toj priči pokušao je nagovoriti kralja Pipina da prijestolje ne prepusti Karlu Martelu zbog Karlova nezakonita podrijetla. Agilulfova nasilna smrt zatim je protumačena kao Martelova osveta.
Ta politička pripovijest potječe iz ranoga životopisa koji je sastavio redovnik iz Malmedyja, ali povjesničari ga smatraju nepouzdanim. Ne može se stoga sigurno tvrditi da je Agilulf sudjelovao u sporu o prijestolju ili da je Karlo Martel bio povezan s njegovom smrću. I njegov naslov mučenika pripada ponajprije kasnijemu kultu. Moguće je da su se u predaji spojile uspomene na kölnskoga biskupa i drugoga redovnika-mučenika, no lokalna građa to pitanje ne razrješava.
Štovanje i relikvije
U opatiji Malmedy Agilulfa su štovali kao opata i mučenika. Godine 1062. kölnski biskup Anno prenio je njegove ostatke u Crkvu Naše Gospe od Stuba, poznatu i kao ad Gradus, u Kölnu. Kölnska katedrala poslije je postala glavno mjesto povezano s njegovim štovanjem.
Predaja ga prikazuje s pticom, sokolom ili jastrebom. Kamena statua na tornju kölnske Gradske vijećnice nosi natpis „AGILOLF” i u ruci drži pticu, pa vrlo vjerojatno prikazuje upravo kölnskoga biskupa. Fotografija te statue ipak nije uključena jer lokalna građa ne potvrđuje autora ni licenciju za objavu.
Datum spomendana nije potpuno usklađen. Tijelo životopisne predaje i katolička enciklopedijska natuknica navode 9. srpnja, dok naslovni podatci istoga članka i projektni popis donose 31. ožujka. Za glavni je datum prihvaćen 9. srpnja, a 31. ožujka ostaje zabilježen kao nerazriješena varijanta.
Agilulf Kölnski nije langobardski kralj Agilulf, suprug kraljice Teolinde, koji je umro 615. i ne štuje se kao svetac. Nije ni sveti Agil iz Rebaisa niti Agilo iz Sithina, redovnik koji je umro 957. Razlikovni dodatak Kölnski čuva njegov identitet biskupa povezana sa Stavelotom, Malmedyjem i Kölnom.
Agilulfov život ostaje na razmeđu povijesnoga zapisa i kasnije svetačke predaje. Pismo pape Zaharije potvrđuje crkvenoga čovjeka iz VIII. stoljeća, a stoljeća štovanja sačuvala su ga kao opata, biskupa i mučenika. Politički motiv njegova stradanja i moguća podvojenost identiteta ne mogu se utvrditi s istom sigurnošću.
