Sveti Agil iz Rebaisa

Sveti Agil iz Rebaisa bio je franački plemić koji je postao monah u Luxeuilu, misionar u Bavarskoj i prvi opat samostana Rebais. Rodio se oko 580., odrastao u ozračju franačkoga dvora i rano stupio u monaški život pod vodstvom svetoga Kolumbana i svetoga Eustazija. Na saboru u Clichyju 636. izabran je za prvoga opata Rebaisa. Umro je oko 650., a spomendan mu se slavi 30. kolovoza.

Od franačkoga dvora do Luxeuila

Agil je potjecao iz ugledne franačke obitelji. Ime njegova oca prenosi se u oblicima Chagnoald i Agnoald. Otac je pripadao velikašima na dvoru Childeberta II., kralja Austrazije i Burgundije. Kasnija genealogija Agilovu je obitelj povezivala s Pharamondom i Frotmundom, ali ta pojedinost nema zasebnu potvrdu.

Roditelji su ga, po savjetu svetoga Kolumbana, povjerili opatiji Luxeuil. Ondje je stekao obrazovanje i upoznao monaški način života. Nakon Kolumbana njegovim je odgojem ravnao opat Eustazije. Agil je prihvatio redovničku stegu, molitvu i pokoru te se istaknuo revnošću i poniznošću.

Luxeuil je u to doba bio važno monaško središte u franačkom svijetu. Kolumbanovo strogo pravilo i neovisnost samostana dovodili su ga u sukob s dvorom. Kada je Agilov otac umro, Kolumban je izgubio utjecajna zaštitnika. Kraljica Brunehilda pojačala je pritisak na njega i njegove učenike, a redovnicima je naređeno da napuste svoja boravišta.

Agil je tada zatražio prijam kod kralja Teoderika. Kralj ga je saslušao i na njegovu molbu zaustavio posljedice Brunehildina neprijateljstva. Potvrđena je i odredba Kolumbanova pravila o zabrani ulaska ženama u samostan. Butlerova predaja tim događajem prikazuje Agila kao redovnika sposobna nastupiti pred vladarom u obranu svoje zajednice.

Misija u Bavarskoj

Nekoliko godina poslije biskupi su Agila i Eustazija poslali naviještati evanđelje preko gorja Jura. Njihovo ih je putovanje odvelo u Bavarsku. Predaja njihovu misiju opisuje kao uspješnu, ali ne navodi mjesta propovijedanja, broj obraćenika ni trajanje rada.

S bavarskom misijom povezuje se i opatija Weltenburg na Dunavu. Prema mjesnoj predaji Agil i Eustazije osnovali su je oko 617. u sklopu irsko-škotskoga misionarskog pokreta. Ta povezanost pripada tradiciji opatije i ne može se izjednačiti s čvrsto dokumentiranim osnutkom. Sigurnije je da je Agil kao luxeuilski monah djelovao u bavarskoj misiji.

Po povratku u Luxeuil nastavio je redovnički život. Njegova misionarska služba nije ga trajno odvojila od monaške zajednice: upravo ga je iskustvo stečeno u Luxeuilu i na misijskom putu pripremilo za upravljanje novim samostanom.

Prvi opat Rebaisa

Sveti Ouen, tada visoki franački dužnosnik i poslije biskup Rouena, osnovao je samostan Rebais u biskupiji Meaux, nedaleko od Pariza. Na skupu biskupa u Clichyju 1. svibnja 636. Agil je imenovan njegovim prvim opatom.

U Rebaisu je uveo strogu monašku stegu koju je upoznao u Luxeuilu. Kao prvi opat trebao je oblikovati svakodnevni ritam molitve i rada, odgajati zajednicu i učvrstiti novu ustanovu. Izvori ne čuvaju popis njegovih odluka ili samostanskih pravila, ali naglašavaju redovitost života koju je održavao do smrti.

Agilov učenik bio je sveti Filibert, koji ga je naslijedio na opatskoj službi. Ta veza smješta Rebais u širu mrežu franačkih samostana u kojima su se prenosili iskustvo Luxeuila i Kolumbanova monaška baština.

Agil je umro oko 650. godine. Butlerov prikaz kaže da je tada imao šezdeset i šest godina, što se približno slaže s rođenjem oko 580. Pokopan je u crkvi svetoga Ivana u Rebaisu. Ta je crkva poslije postala župna crkva grada.

Štovanje i ime

Agilovo štovanje potječe iz vremena prije suvremenih kanonizacijskih postupaka. Spominje ga benediktinski martirologij, a njegov je životopis objavljen u zbirci Acta Sanctorum Ordinis Sancti Benedicti. Crkveni spomen slavi mu se 30. kolovoza.

Njegovo se ime prenosi u mnogim oblicima: Agilus, Agilo, Ayeul, Aile, Aisle i Ail. U hrvatskom je tekstu usvojen oblik Agil, uz dodatak iz Rebaisa koji ga jasno povezuje s opatijom njegova najvažnijeg služenja.

Sveti Agil iz Rebaisa nije Agilo iz Sithina, monah povezan s opatijama Saint-Aper i Saint-Bertin koji je umro 957. Nije ni Agilulf Kölnski, biskup iz VIII. stoljeća. Sličnost imena ne povezuje njihove životopise. Agilbert Pariški također je zasebna osoba; tvrdnja o njihovu bratstvu nije uključena jer je lokalni izvori ne potvrđuju.

Agilov se put protegnuo od dvorskoga podrijetla do monaške ćelije, od obrane Luxeuila pred kraljem do bavarske misije i upravljanja Rebaisom. Njegov trajni trag ostao je u zajednicama kojima je služio: u Luxeuilu kao učenik, u Bavarskoj kao misionar i u Rebaisu kao prvi opat.