Sveti Agatije Bizantski (Akacije)

Sveti Agatije Bizantski, u grčkoj i latinskoj predaji poznat i kao Akacije, Acacius ili Achatius, bio je kapadocijski Grk, centurion carske vojske i kršćanski mučenik. Uhićen je u Perintu u Trakiji, a zatim odveden u Bizant, gdje su ga bičevali i pogubili odsijecanjem glave jer se nije htio odreći vjere. Njegova se smrt smješta oko 303. ili 304. godine, za Dioklecijanova progona. Spomendan mu je 7. svibnja.

Centurion iz Kapadokije

Agatije je potjecao iz Kapadokije u Maloj Aziji. Rodio se potkraj III. stoljeća, ali točna godina i mjesto nisu poznati. Služio je kao centurion u rimskoj carskoj vojsci. Taj je čin podrazumijevao odgovornost za vojnu postrojbu i jasno ga smješta među profesionalne vojnike Rimskoga Carstva.

Njegova brojna imena pripadaju jednoj osobi i jednome kultu. Hrvatski oblik Agatije odgovara latinskome Agathiusu, dok grčki oblik Ἀκάκιος odgovara Akakiju odnosno Akaciju i latinskome Acaciusu. U zapadnoj predaji Četrnaestorice svetih pomoćnika pojavljuje se kao Achatius. Oblici Agatonas, Agazio, Agario i San Acato potječu iz različitih jezičnih i mjesnih predaja.

Agatije Bizantski nije istoimeni Agatije koji je kao misionar spaljen u Egiptu. Nije ni Akacije iz Mileta, Akacije iz Sebaste ili Akacije Agatangel iz Melitene. Kapadokijsko podrijetlo, vojnička služba, obezglavljenje u Bizantu i pripadnost Četrnaestorici svetih pomoćnika određuju upravo ovoga sveca.

Uhićenje i mučeništvo

Prema mučeničkoj predaji, tribun Firmus uhitio je Agatija u Perintu u Trakiji pod optužbom da je kršćanin. Nakon mučenja odveli su ga u Bizant, budući Carigrad. Ondje su ga bičevali i odsjekli mu glavu. Agatije se nije odrekao kršćanske vjere, pa ga Crkva štuje kao mučenika.

Pojedinosti o tribunu Firmusu, putu iz Perinta i slijedu mučenja potječu iz kasnije predaje. Temeljni podatci — vojnički stalež, Kapadokija, mučeništvo u Carigradu i smrt odrubljivanjem glave — podudaraju se u životopisnoj i kataloškoj građi.

Godina smrti prenosi se u dvije bliske inačice. Jedan podatak navodi oko 303., a pripovjedni tekst oko 304. Obje godine pripadaju Dioklecijanovu progonu, pa je najtočnije mučeništvo smjestiti oko 303./304. Kasnija legenda o Četrnaestorici svetih pomoćnika katkad ga premješta u doba cara Hadrijana, više od stoljeća prije. Ta legendarna kronologija ne slaže se s starijom predajom o Dioklecijanovu progonu.

U Carigradu je postojala crkva svetoga Akacija, povezana s njegovim štovanjem i možda njemu posvećena. Agatije je u Rimskom martirologiju, a njegov kult prethodi suvremenim kanonizacijskim postupcima.

Relikvije i štovanje u Italiji

Oko 630. Agatijeve su relikvije prenesene u Squillace u Kalabriji, blizu Vivarija, samostana koji je u prethodnom stoljeću osnovao Kasiodor. Squillace je postao glavno središte njegova štovanja, a katedrala čuva njegov spomen. Ondje je poznat i pod mjesnim imenom San Agario te se štuje kao zaštitnik grada.

Squillacejski biskup Marcello Sirleto prenio je 1584. relikviju Agatijeve ruke u Guardavalle. Otada ga i taj grad štuje kao zaštitnika. Dijelovi relikvija iz Squillacea stigli su i u Cuencu i Ávilu u Španjolskoj, gdje je svetac poznat kao San Acato.

Prijenosi relikvija pokazuju kako se njegovo štovanje iz bizantskoga svijeta proširilo prema južnoj Italiji i Pirenejskom poluotoku. Mjesni oblici imena nisu stvorili nove svetačke identitete, nego su isti kult prilagodili jeziku pojedinih krajeva.

Četrnaestorica svetih pomoćnika

Pod imenom Achatius Agatije pripada Četrnaestorici svetih pomoćnika, skupini svetaca koje je zapadna pučka pobožnost osobito zazivala u bolesti i opasnostima. Prikazuje se kao centurion s mučeničkom palmom, u oklopu, sa zastavom i štitom, a katkad i s trnovim vijencem. U ikonografiji se pojavljuje i sa svetim Teodorom iz Amaseje.

Vojnici su ga prihvatili kao zaštitnika, a vjernici su ga zazivali protiv glavobolje. U Sloveniji su mu od XVI. stoljeća posvećivane crkve i kapele. Ondje se njegovo zaštitništvo povezivalo s borcima protiv Osmanlija. Sličnu je ulogu dobio među Maniotima na grčkom poluotoku Mani, koji su njegovo suprotstavljanje rimskoj vlasti povezivali s vlastitim otporom osmanskoj vladavini.

Njegov se spomendan prvotno slavio 8. svibnja, a poslije je premješten na 7. svibnja. Hrvatski kalendarski unos slijedi 7. svibnja, dok se 8. svibnja čuva kao stariji tradicionalni datum.

Agatijev život poznat je ponajprije po mučeništvu, a njegovo višestoljetno štovanje po crkvama, relikvijama i zaštitničkim ulogama. Iza različitih imena ostaje isti lik: kapadocijski časnik koji je u Bizantu odbio zanijekati Krista i zbog toga podnio smrt.