Sveti Adheritus

Sveti Adheritus bio je jedan od najranijih biskupa Ravenne. Crkvena ga predaja smješta u II. stoljeće, opisuje kao čovjeka grčkoga podrijetla i povezuje sa svetim Apolinarom, prvim ravenenskim biskupom. Adheritus je zapamćen kao Apolinarov sljedbenik i njegov drugi nasljednik na biskupskoj stolici. Prema istoj je predaji umro 27. rujna u Classi, antičkoj luci nedaleko od Ravenne, a njegovi su se posmrtni ostatci štovali u bazilici Sant’Apollinare in Classe.

Ime i identitet

U hrvatskom je tekstu najprirodnije zadržati ime Adheritus. Riječ je o latiniziranom povijesnom imenu za koje nije potvrđen ustaljen hrvatski prijevodni oblik. U zapisima se pojavljuju i inačice Adherit, Adhentus, Abderitus i Adery. One ne označuju više svetaca, nego različite oblike istoga imena.

Odrednica „ravenenski” važna je za njegovu identifikaciju. Raspoloživa ga predaja dosljedno veže uz Ravennu i njezinu biskupsku stolicu, a ne uz Rimini. Ne treba ga poistovjetiti ni sa svetim Adrijanom iz Nikomedije, mučenikom iz drugoga razdoblja, premda njihova imena na prvi pogled mogu zvučati slično.

Adheritus nije ni sveti Eleukadije. Eleukadije pripada istom ranom nizu ravenenskih biskupa, ali je zasebna osoba: predaja ga pamti kao Adheritova nasljednika. Upravo slijed Apolinar – Adheritus – Eleukadije daje Adheritu njegovo mjesto u staroj ravenenskoj crkvenoj memoriji.

Sljedbenik svetoga Apolinara

Najstarija sačuvana jezgra Adheritova životopisa svodi se na nekoliko podataka. Bio je grčkoga podrijetla, slijedio je svetoga Apolinara te je poslije njega preuzeo pastoralnu odgovornost za Crkvu u Ravenni. Izraz „sljedbenik” govori o osobnoj ili duhovnoj povezanosti s Apolinarom, ali raspoloživi tekstovi ne objašnjavaju kada su se susreli, kako je Adheritus došao u Italiju ni pod kojim je okolnostima postao biskupom.

Zato nije moguće pouzdano rekonstruirati njegovo djetinjstvo, obrazovanje, svećeničko ređenje ili pojedine događaje iz biskupske službe. Nisu sačuvane njegove propovijedi, pisma ni vlastite riječi. Ne poznajemo ni imena njegovih suradnika, izgled tadašnje crkvene zajednice ni trajanje njegova episkopata.

Ipak, sama tvrdnja da je bio biskup Ravenne smješta ga u razdoblje oblikovanja jedne od najvažnijih kršćanskih zajednica sjeverne Italije. Njegov se spomen ne temelji na opširnoj pripovijesti o čudesima ili mučeništvu, nego na kontinuitetu biskupske službe započete sa svetim Apolinarom. U toj predaji Adheritus je čuvar i prenositelj primljenoga crkvenog nasljeđa.

Ravenna i luka Classe

Adheritov je život povezan s dvama neposredno susjednim mjestima: Ravennom, sjedištem njegove biskupske službe, i Classom, njezinom antičkom lukom. Predaja navodi da je umro upravo u luci Classe 27. rujna. Godina smrti nije pouzdano poznata. Pojedine kronologije približavaju je godini 100., dok ga općenitiji podatak smješta u II. stoljeće. Budući da je riječ o ranom razdoblju i kasnije prenesenoj biskupskoj predaji, te podatke nije opravdano pretvoriti u sasvim precizan datum.

Classe je ostala važna i za Adheritovo posmrtno štovanje. Njegovi su se ostatci, prema predaji, častili u bazilici Sant’Apollinare in Classe. Veza s bazilikom ponovno ga stavlja uz svetoga Apolinara, kojemu je crkva posvećena, te uz pamćenje ranih ravenenskih pastira.

Raspoloživi podatci ne govore kada su Adheritovi ostatci ondje položeni, jesu li ikada prenošeni ni na koji je način potvrđena njihova pripadnost. Stoga je sigurno govoriti o predaji njihova štovanja, ali ne i izvoditi dodatne zaključke o povijesti groba ili relikvija.

Svetac drevnoga štovanja

Adheritov svetački status pripada vremenu prije uspostave kasnijih, formalno uređenih postupaka beatifikacije i kanonizacije. Zato uz njegovo ime ne postoji kanonizacijski dekret u današnjem smislu. Njegovo se štovanje oslanja na drevnu crkvenu predaju koja ga je sačuvala kao svetoga ravenenskog biskupa.

Spomendan mu se slavi 27. rujna, na dan koji predaja navodi kao dan njegove smrti. U kršćanskom spomenu svetaca datum smrti redovito označuje dovršenje zemaljskoga života; u Adheritovu slučaju to je ujedno jedan od rijetkih osobnih podataka koje je tradicija prenijela.

Kratkoća životopisa ne dopušta da mu se pripišu određena djela, ustanove ili izreke. Jednako tako nema osnove da ga se nazove mučenikom: sačuvani podatci govore o svetcu i biskupu, ali ne navode mučeničku smrt. Njegovo se značenje nalazi u pripadnosti ranom episkopatu Ravenne i u vjernosti predaji koju je primio od Apolinara.

Granice sačuvane predaje

O Adheritu se zna znatno manje nego o mnogim kasnijim svetcima. Dvije raspoložive jezične inačice njegova kratkog životopisa prenose isti sadržaj i zato nisu dva neovisna povijesna svjedoka. Podatke o grčkom podrijetlu, odnosu sa svetim Apolinarom, smrti u Classi i mjestu štovanja valja razumjeti kao elemente drevne crkvene predaje, a ne kao pojedinosti potvrđene suvremenim Adheritovim zapisima.

Ta ograničenja ne zahtijevaju odbacivanje njegova spomena, nego odmjeren način pripovijedanja. Možemo ga prepoznati kao zasebnoga svetca, ranoga biskupa Ravenne, Apolinarova sljedbenika i prethodnika svetoga Eleukadija. Ne možemo pouzdano odrediti godinu njegova rođenja i smrti, duljinu službe ni tijek njegova svakodnevnog djelovanja.

Adheritus tako ostaje tih lik prvih kršćanskih stoljeća. Njegovo ime nije sačuvano zahvaljujući opširnom životopisu, nego zahvaljujući pamćenju mjesne Crkve: kao ime biskupa koji je u Ravenni nastavio Apolinarovo djelo i čiji je grobni spomen bio vezan uz Classu. Upravo ta skromna, ali postojana predaja određuje mjesto svetoga Adheritusa u povijesti ravenenske Crkve.