Sveti Aceol i Acije, mučenici iz Amiensa

Sveti Aceol i Acije bili su ranokršćanski mučenici povezani s Amiensom u Galiji. U francuskoj se predaji njihova imena pojavljuju kao Ach i Acheul, a u latinskim i engleskim zapisima kao Aceolus ili Acheolus te Acius ili Achius. Stari martirologiji prenose ih zajedno i spominju 1. svibnja. Vrijeme njihova stradanja nije potpuno usklađeno: jedan prikaz smješta ga oko 290., dok kataloška predaja uz Aceola navodi 303. godinu i Dioklecijanov progon.

Dvojica amienskih mučenika

O osobnom životu Aceola i Acija nije sačuvano gotovo ništa. Nisu poznati njihovo podrijetlo, dob, okolnosti obraćenja ni mjesto djelovanja prije mučeništva. Nema pouzdanoga opisa njihova uhićenja, suđenja ili načina smrti. Predaja ih određuje kao mučenike iz Amiensa i čuva ih kao nerazdvojne drugove u spomenu.

Aceol se u jednom starom kataloškom zapisu označuje kao đakon. Za Acija nije zabilježena ista služba, pa ih se ne smije obojicu predstavljati kao đakone. Njihova je zajednička oznaka mučeništvo, a ne potvrđena jednakost crkvenih službi.

Alban Butler prenosi da su vjerojatno stradali oko 290. te da su bili čašćeni u galikanskim martirologijima, osobito u Amiensu. Druga tradicija Aceolovu smrt povezuje s 303., prvom godinom velikoga Dioklecijanova progona. Obje datacije pripadaju istomu progoniteljskom razdoblju, ali razlika od trinaestak godina ne dopušta da se jedna godina proglasi sigurnom.

Ni oskudni zapisi ne daju osnovu za razdvajanje dvojice mučenika. Njihova se imena zajedno pojavljuju pod istim datumom i uz isti grad. Zbog toga su zadržani u jednome životopisnom zapisu, pri čemu svaki ostaje zasebna osoba: Aceol nije drugo ime za Acija, niti je Acije samo inačica Aceolova imena.

Crkva svetoga Aceola

Aceolovo je ime ostavilo osobito dubok trag u topografiji Amiensa. Izvan gradskih zidina stajala je stara crkva svetoga Acheula. Prema sačuvanom prikazu, ta je crkva nekoć služila kao katedrala. Nakon što je sveti Salvije katedralno sjedište premjestio u gradsku crkvu Naše Gospe, Saint-Acheul je ostao ovisan o novoj katedrali.

Godine 1145. pri crkvi je osnovana zajednica regularnih kanonika. Ona je poslije postala opatijom i sačuvala Aceolovo ime kroz mnoga stoljeća. Pri kopanju temelja za novu crkvu pronađeno je pet vrlo starih grobova. Njihov identitet izazvao je rasprave, osobito pitanje pripada li jedan svetom Firminu, biskupu i ispovjedaocu. Ti grobovi nisu pouzdano pripisani Aceolu ili Aciju i zato ne mogu poslužiti kao potvrđeno mjesto njihova ukopa.

Ime Saint-Acheul i danas označuje amiensku četvrt, a sačuvano je i u nazivu istoimene općine sjeverno od grada. Takva postojanost imena svjedoči o dugotrajnosti lokalnoga kulta, čak i ondje gdje su životopisne pojedinosti izgubljene.

Imena i znakovi štovanja

Hrvatski oblici Aceol i Acije omogućuju da se dvojicu svetaca jasno razlikuje, a istodobno ostaju bliski oblicima Aceolus i Acius. Francuski naziv Acheul osobito je važan zbog crkve, opatije i gradske četvrti. U nekim se zapisima pojavljuje i oblik Acheol.

Kao Aceolov se znak navodi oruđe nalik svrdlu. Dostupna građa ne objašnjava podrijetlo toga atributa niti ga povezuje s potvrđenim načinom mučeništva. Zato se iz njega ne može zaključiti kako je Aceol pogubljen.

Spomendan

Sveti Aceol i Acije časte se 1. svibnja. Taj datum potvrđuju galikanski martirologiji i amienska predaja. Zajednički spomendan čuva njihovo drugovanje u mučeništvu premda nisu sačuvane okolnosti u kojima su zajedno stradali.

Njihov se povijesni trag sastoji od malo osobnih podataka, ali od snažne mjesne prisutnosti. Imena dvojice mučenika ostala su u kalendaru, dok je Aceolovo ime oblikovalo crkveni i gradski prostor Amiensa. Crkva Saint-Acheul, kasnija opatija i naziv četvrti pokazuju da se uspomena na rano kršćansko mučeništvo može ukorijeniti u životu grada i onda kada izvorni životopis više nije sačuvan.