Sveti Abrosim
- Slavi se
- 22. travnja
Sveti Abrosim bio je perzijski kršćanski svećenik i mučenik iz IV. stoljeća. U zapisima se njegovo ime pojavljuje i u oblicima Abrosima, Abrosimus i Abrosino. Kamenovan je 341. ili 342. godine, za vladavine sasanidskoga kralja Šapura II., zajedno s mnogim članovima svoje župne zajednice. Njegov se spomendan slavi 22. travnja, dok ga grčka pravoslavna tradicija spominje 10. studenoga.
Svećenik perzijske zajednice
O Abrosimovu životu prije mučeništva nije sačuvano mnogo podataka. Rodio se u Perziji, ali nisu poznati ni mjesto ni godina njegova rođenja. Izvori ga određuju kao kršćanskoga svećenika i pastira mjesne zajednice. Ne navode gdje je zaređen, koliko je dugo služio niti ime zajednice kojoj je bio povjeren.
Abrosim je djelovao u Sasanidskom Carstvu u vrijeme Šapura II. Njegovo mučeništvo pripada razdoblju u kojemu su kršćanske zajednice u Perziji bile izložene progonu. Sačuvana vijest ne opisuje širi tijek toga progona niti Abrosimu pripisuje neku javnu službu izvan njegove zajednice.
Kratkoća zapisa ipak čuva važan odnos: Abrosim nije stradao sam. S njim su kamenovani mnogi njegovi župljani. Njihova imena i broj nisu sačuvani. Naziv župljani pokazuje da je riječ o ljudima kojima je služio kao svećenik, ali ne dopušta zaključke o veličini ili ustroju zajednice.
Zajedničko mučeništvo
Abrosim i njegovi vjernici pogubljeni su kamenovanjem. Izvori ne donose podatke o uhićenju, suđenju, mjestu smaknuća ili njihovim posljednjim riječima. Ne navode ni je li progon bio usmjeren samo protiv klera ili protiv cijele zajednice. Sigurno je samo da ih je kršćanska predaja zapamtila kao mučenike pod Šapurom II.
U njihovu zajedničkom stradanju vidljiva je povezanost pastira i povjerenoga mu naroda. Abrosimovo svećeništvo nije odvojeno od spomena anonimnih vjernika: upravo su zajedno podnijeli smrt. Iako je u kalendaru sačuvano njegovo ime, župljani koji su stradali s njim pripadaju istomu mučeničkom svjedočanstvu.
Godina smrti prenosi se u dvije bliske inačice, 341. i 342. Jedan kataloški zapis navodi 341., ali dostupna životopisna građa zadržava obje mogućnosti. Zato nije opravdano jednu od njih prikazati kao potpuno sigurnu. Mjesto mučeništva ostaje nepoznato unutar Perzije.
Ime i spomendan
Za hrvatski objavni naslov izabran je muški oblik Abrosim. Oblici Abrosima i Abrosimus pripadaju istoj osobi, a ne zasebnim svecima. Abrosima treba razlikovati od svetoga Abdasa iz Suze i drugih perzijskih mučenika iz vremena Šapura II. Zajednički vladar i povijesni okvir nisu razlog da se njihovi životopisi spoje ili da se pojedinosti jednoga pripišu drugomu.
Spomendan svetoga Abrosima slavi se 22. travnja u rimokatoličkoj tradiciji. Grčka pravoslavna Crkva spominje ga 10. studenoga. Razlika u datumima odražava dvije kalendarske predaje i ne upućuje na dvije različite osobe.
Spomen svetoga Abrosima sačuvan je u malo riječi: bio je svećenik, pripadao je kršćanskoj zajednici u Perziji i s mnogim je vjernicima kamenovan pod Šapurom II. Upravo ta povezanost određuje njegov lik. Nije zapamćen odvojeno od ljudi kojima je služio, nego kao pastir koji je s njima podijelio mučeništvo.
