Sveti Abran

Sveti Abran bio je irski pustinjak iz VI. stoljeća. Njegovo je ime keltski, odnosno bretonski oblik imena Abraham, a u zapisima se pojavljuju i oblici Abranus i Abramus. Pripadao je obitelji od petorice braće i triju sestara koji su izabrali Bogu posvećen život. Među njima je bio i sveti Gibrian, Abranov brat, ali svaki od njih u predaji ostaje zasebna osoba. Abranov se spomendan slavi 8. svibnja.

Iz Irske u Galiju

Abran se rodio u Irskoj, no godina njegova rođenja nije poznata. Predaja njegovu obitelj smješta u VI. stoljeće i opisuje je kao skupinu braće i sestara koji su napustili domovinu kako bi živjeli kršćanskim redovničkim i pustinjačkim životom. Sačuvani prikaz govori o petorici braće i trima sestrama. Ne navodi im sva imena niti donosi pojedinosti o njihovim roditeljima, odgoju ili putovanju.

Abran i Gibrian stigli su u Galiju zajedno s ostalom braćom i sestrama. Njihova se predaja povezuje s Bretanjom i s kršćanskim djelovanjem među Bretoncima. Istodobno, Abranovo se pustinjačko boravište smješta uz rijeku Marnu, na zemlji koju mu je dao sveti Remigije. Budući da Marna i Remigije upućuju na sjeveroistočnu Galiju, nije moguće sa sigurnošću tvrditi da se sama pustinjačnica nalazila u Bretanji. Najopreznije je reći da je iz Irske došao u Galiju, dok dvije zemljopisne poveznice odražavaju različite naglaske iste oskudno sačuvane predaje.

Pustinjak uz Marnu

Abran je živio u pustinjačnici uz Marnu. Zemljište mu je, prema predaji, ustupio sveti Remigije. Taj podatak povezuje ga s crkvenim životom Galije, ali dostupni izvori ne opisuju njihov susret niti određuju točno mjesto Abranova boravišta.

O njegovu svakodnevnom pustinjačkom životu nisu sačuvane pojedinosti. Ne znamo kakvo je pravilo slijedio, je li živio potpuno sam ili u blizini drugih članova obitelji, niti koliko je dugo boravio uz Marnu. Izvori mu ne pripisuju određena čuda, crkvenu službu, osnutak samostana ili pisana djela. Njegov se spomen temelji na jednostavnoj jezgri: irskom podrijetlu, dolasku u Galiju, pripadnosti obitelji posvećenih muškaraca i žena te pustinjačkom životu.

Obiteljska dimenzija Abranove predaje važna je, ali ne ukida njegovu osobnost. Sveti Gibrian poznat je kao njegov brat i također pripada irskoj pustinjačkoj i misionarskoj predaji. Abran ipak nije drugo Gibrianovo ime niti naziv za cijelu skupinu. Kataloški i životopisni zapisi vode ih kao dva svetca.

Ime i spomen

Ime Abran keltski je ili bretonski oblik biblijskoga imena Abraham. Zbog toga ga se ne smije poistovjetiti s biblijskim patrijarhom niti s brojnim monasima, biskupima i mučenicima koji su nosili ime Abraham. Abrana određuju irsko podrijetlo, bratstvo sa svetim Gibrianom, dolazak u Galiju i pustinjačko boravište uz Marnu.

Sačuvani prikaz navodi da se Abran i njegova braća i sestre smatraju svetima zbog kršćanskoga utjecaja među Bretoncima. Ne opisuje način na koji su djelovali ni pojedine zajednice kojima su služili. Abran se stoga ponajprije pamti kao pustinjak, a ne kao nositelj neke potvrđene crkvene službe.

Njegov se spomendan slavi 8. svibnja. Taj datum navode zapadnoobredni pravoslavni i rimokatolički kalendarski zapisi u dostupnoj građi. Godina Abranove smrti, mjesto groba, povijest relikvija i eventualno lokalno svetište nisu poznati.

Oskudnost podataka ne umanjuje jasnoću osnovnoga lika svetoga Abrana. Bio je jedan od irskih kršćana koji su napustili rodni otok i svoj poziv živjeli u Galiji. U njegovu se spomenu sjedinjuju obiteljsko zajedništvo i osobni pustinjački put: s braćom i sestrama dijelio je odluku o posvećenom životu, a uz Marnu je ostvario vlastiti poziv na samoću.