Sveti Abraham Kidunski

Sveti Abraham Kidunski bio je sirijski kršćanski pustinjak, svećenik i misionar iz okolice Edese u Mezopotamiji. Živio je u IV. stoljeću, a njegovo se rođenje smješta oko 290. godine. Predaja ga pamti po zazidanoj ćeliji, misionarskom djelovanju u Bet-Kiduni i skrbi za nećakinju Mariju Pokornicu. Njegov životopis pripisuje se svetom Efremu Sirijskom, njegovu prijatelju. Godina Abrahamove smrti nije posve usklađena u izvorima: navode se približne godine od 360. do 366. Katolička Crkva i Istočna pravoslavna Crkva spominju ga 29. listopada.

Poziv na pustinjački život

Abraham se rodio u imućnoj obitelji blizu Edese. Roditelji su mu osigurali dobro obrazovanje i očekivali da će sklopiti brak s djevojkom iz ugledne obitelji. On je, međutim, želio život posvetiti Bogu. Sačuvani prikazi različito opisuju trenutak njegove odluke. Prema jednome, potajno je napustio dom za vrijeme svadbenih svečanosti; prema drugome, prije vjenčanja povjerio je zaručnici svoju želju, a ona je prihvatila njegov izbor.

Abraham se povukao u ćeliju u blizini Edese. Zazidao je ulaz i ostavio samo malen otvor kroz koji su mu donosili hranu. Takav oblik života, poznat kao zatvoreničko pustinjaštvo, omogućio mu je da se odvoji od uobičajenih poslova i posveti molitvi. Njegova samoća ipak nije značila potpun prekid s ljudima. Glas o njemu širio se okolicom, pa su mu dolazili tražiti savjet.

Deset godina nakon njegova povlačenja umrli su mu roditelji. Abraham je tada naslijedio veliko imanje. Izvori se razlikuju u pojedinosti je li siromasima dao sve ili polovinu nasljedstva, ali se slažu da se bogatstvom nije poslužio za sebe. Brigu o raspodjeli povjerio je drugomu i ostao u svojoj ćeliji.

Svećenik i misionar u Bet-Kiduni

Abrahamov ugled stigao je do biskupa Edese. U obližnjoj Bet-Kiduni, koja se u izvorima pojavljuje i pod oblicima Beth-Kidunaa, Bet-Kudem i Kiduna, stanovništvo se držalo starih poganskih kultova, a prijašnji pokušaji kršćanskoga navještaja nailazili su na snažan otpor. Biskup je zamolio Abrahama da napusti samoću i ode među njih. Zaredio ga je za svećenika i povjerio mu tu misiju.

Prema životopisnoj predaji, Abraham je u gradu porušio poganske žrtvenike i idole. Stanovnici su ga više puta tukli, protjerivali i kamenovali, ali se on vraćao i nastavljao propovijedati. Prikazi naglašavaju da njegova ustrajnost dugo nije davala vidljivih rezultata. Tek nakon približno tri godine dio stanovnika prihvatio je njegov navještaj. Jedan izvor dodaje da ih je tijekom sljedeće godine poučavao i krstio više od tisuću, no taj broj nema neovisnu potvrdu.

Kada je procijenio da zajednica može nastaviti bez njega, Abraham je brigu o njoj prepustio drugim svećenicima. Noću je napustio Bet-Kidunu i vratio se u ćeliju kod Edese. Želio je sačuvati slobodu od imetka i javnoga ugleda. Njegova misija nije proizišla iz potrage za položajem: svećeništvo je prihvatio radi zajednice kojoj je trebalo služiti, a nakon dovršena rada ponovno je izabrao skrovitost.

Jedan životopis navodi da je poslije povratka još približno pedeset godina proveo u molitvi i pokori. S obzirom na nesigurne godine rođenja i smrti, taj se broj ne može uzeti kao točna kronološka mjera. Isti prikaz pamti Abrahama kao čovjeka koji nije grubo korio druge, nego ih je primao s blagošću i ljubavlju.

Marija Pokornica

Važan dio Abrahamove predaje povezan je s njegovom nećakinjom Marijom, koja je ostala bez roditelja. Povjerili su je stricu, a on joj je uz svoju sagradio ćeliju i poučavao je vjeri i pobožnosti. Prema kasnijoj priči, kada je Mariji bilo oko dvadeset godina, zaveo ju je čovjek koji se lažno predstavljao kao redovnik. Pogođena stidom, pobjegla je u Troadu i ondje zapala u prostituciju.

Abraham neko vrijeme nije znao što joj se dogodilo. Kada je napokon doznao gdje je, napustio je ćeliju i otišao po nju. Predaja u tom činu vidi vrhunac njegove duhovne očinske brige: nije je odbacio zbog pada niti joj se približio osudom, nego ju je potražio i doveo natrag. Marija je potom započela život pokore, zbog čega je ostala poznata kao Marija Pokornica.

Spomen Marije Pokornice 16. ožujka u jednom je naslovnom zapisu pogrešno pripisan Abrahamu. Taj datum nije njegov spomendan. Marija je zasebna sveta osoba u zajedničkoj životopisnoj predaji, dok se Abraham u katoličkom i istočnopravoslavnom kalendaru spominje 29. listopada.

Smrt i različiti spomendani

Izvori nisu suglasni o točnoj godini Abrahamove smrti. Jedni je smještaju oko 360., uz tvrdnju da je umro u sedamdesetoj godini, dok drugi navode 366. godinu. Najopreznije je stoga njegovu smrt smjestiti između približno 360. i 366. Predaja dan njegove smrti povezuje s 29. listopada. Ne donosi pouzdane podatke o mjestu njegova groba, relikvijama ili kasnijem svetištu.

Različite crkvene predaje Abrahama slave različitih dana. Katolička Crkva i Istočna pravoslavna Crkva spominju ga 29. listopada. Sirijska katolička Crkva slavi ga 14. prosinca, Koptska Crkva 29. srpnja, a Sirijska pravoslavna Crkva 24. listopada. Datum 29. srpnja, koji je prenesen u jednom skupnom popisu, pripada dakle koptskom kalendaru i nije primarni katolički datum za hrvatsko izdanje.

Sveti Abraham Kidunski nije isti svetac kao Abraham Pustinjak iz egipatske monaške predaje. Kidunskoga određuju Edesa, zazidana ćelija, svećeničko poslanje u Bet-Kiduni, povezanost s Marijom Pokornicom i životopis pripisan svetom Efremu Sirijskom. Te ga crte jasno odvajaju od istoimenoga egipatskog pustinjaka.

U Abrahamovu životu samoća i služenje nisu suprotnosti. Zatvorio se u ćeliju kako bi živio za Boga, ali ju je napustio kada je Crkva zatražila da služi ljudima u Bet-Kiduni. Vratio se u tišinu nakon dovršene misije, a ponovno je izišao kada je Mariji trebala pomoć. Njegova se postojanost nije očitovala samo u podnošenju nasilja nego i u strpljivu povratku onima koji su ga odbijali te u milosrđu prema osobi koja se osjećala izgubljenom.