Sveti Abraham iz Arbela
Sveti Abraham iz Arbela, poznat i pod imenom Abramius, bio je biskup i mučenik u Sasanidskoj Perziji u 4. stoljeću. O njegovu rođenju i mladosti nisu sačuvani pouzdani podatci. Njegov je život povezan s Arbelom, današnjim Erbilom, drevnim gradom u kojem je postojala kršćanska zajednica unutar Perzijskoga Carstva.
Kad je arbelski biskup Ioannis bio zatočen, mjesna je kršćanska zajednica Abrahama postavila za njegova zamjenika. Poslije se Abraham spominje kao biskup Arbela. O pojedinostima njegove službe malo se zna, ali sama odgovornost koju je preuzeo pokazuje da je djelovao u vremenu kada su crkveni poglavari i vjernici bili izloženi snažnom pritisku vlasti.
Perzijski kralj Šapur II. vladao je od 309. do 379. godine. Za njegove su vladavine kršćani u Perzijskom Carstvu prolazili kroz teške progone. Crkveni povjesničar Sozomen, koji je pisao u 5. stoljeću, među brojnim biskupima, svećenicima, đakonima, redovnicima i posvećenim djevicama koji su podnijeli mučeništvo navodi i biskupa Abrahama iz Arbela. Time je Abrahamovo ime sačuvano unutar širega svjedočanstva o Crkvi koja je u progonstvu ostala vjerna Kristu.
Abraham je bio uhićen i mučen. Od njega su zahtijevali da se pokloni suncu, ali je to odbio jer bi takav čin značio odreći se vjere u Boga. Zbog svoje je postojanosti u Telmanu osuđen na smrt i pogubljen odsijecanjem glave. Njegovo se mučeništvo smješta oko 345. godine. Mač je zbog načina njegove smrti postao njegovim uobičajenim ikonografskim znakom.
Abrahamovo svjedočanstvo pripada dugoj povijesti kršćanstva u Mezopotamiji i Perziji. Kao biskup ostao je uz povjerenu zajednicu, a kao mučenik nije prihvatio čin koji bi zanijekao njegovu vjeru. Njegova smrt svjedoči da crkvena služba u doba progona nije bila samo upravljanje zajednicom, nego i spremnost da se vlastitim životom potvrdi naviješteno Evanđelje.
Datum njegova spomena nije jednako zabilježen u svim predajama. Uz Abrahama iz Arbela povezuju se 4. i 5. veljače. Pojedini zapis navodi i 31. siječnja kao datum u Katoličkoj Crkvi, ali ta tvrdnja nije dovoljno potvrđena da bi se taj dan mogao navesti kao siguran opći katolički spomen.
