Sveti Abib iz Edese

Sveti Abib iz Edese, poznat i kao Habib Đakon, sirijski je đakon i mučenik iz prve polovice IV. stoljeća. Kršćanska ga predaja veže uz Edesu u rimskoj pokrajini Osroeni, na području današnje Şanlıurfe u Turskoj. Njegov se spomen slavi 15. studenoga.

Podatci o njegovu životu dolaze iz mučeničke predaje, a ne iz sačuvanoga suvremenog sudskog zapisa. Prema toj predaji, rodio se oko 307. u kršćanskoj obitelji, u mladosti se bavio trgovinom te je vrlo mlad postao đakon. U Edesi je propovijedao kršćansku vjeru za vladavine cara Licinija, u doba kada su kršćani ponovno bili izloženi progonu.

Kad su vlasti naredile njegovo uhićenje, Abib se, kako pripovijeda mučenički izvještaj, sam predao kako zbog potrage ne bi stradali drugi ljudi. Upravitelj ga je pokušao prisiliti da se odrekne vjere, ali je ostao postojan unatoč bičevanju i mučenju željeznim češljevima. Predaja njegovu čvrstoću ne prikazuje kao prezir prema tijelu, nego kao pouzdanje da vjernost Kristu vrijedi više od prolazne patnje.

Abiba su naposljetku osudili na smrt spaljivanjem. Mučenički izvještaj smješta njegovu smrt u Edesu 322. godine i pripovijeda da je mirno ušao u oganj. Dodaje da su njegovi bližnji nakon pogubljenja pronašli tijelo neoštećeno. To čudesno obilježje pripada hagiografskoj predaji i ne može se neovisno povijesno potvrditi.

Predaja također kaže da su Abibove posmrtne ostatke položili uz relikvije edesanskih mučenika Gurije i Samone. Oni nisu bili njegovi sudrugovi u istome mučeništvu: prema vlastitim predajama pogubljeni su još 305., za Dioklecijanova progona, dok je Abib stradao sedamnaest godina poslije pod Licinijem. Zajednički grob i zajednički spomen 15. studenoga povezali su ih u kasnijem štovanju, ali njihove životopise treba jasno razlikovati.

Uz Abibov grob vezuje se i sirijska pripovijest Eufemija i Got. Ona govori o ženi koja je, nakon teške nepravde, zazvala Abibov zagovor i čudesno se vratila u Edesu. Ta književna pripovijest svjedoči o širenju njegova posmrtnog kulta, ali nije nastavak povijesno provjerljivoga životopisa.

U pojedinim istočnim predajama Abib se zaziva kao zaštitnik ugovora i bračne vjernosti, a zbog smrti u ognju povezuje ga se i s vatrogascima. Njegov lik ipak ponajprije ostaje svjedočanstvo đakona koji nije dopustio da drugi trpe zbog njega te je vlastitim životom potvrdio vjeru koju je naviještao.

Abib iz Edese nije istoimeni Abib iz Samosate, Bardiaboha, Aleksandrije ili Egipta. Razlikuju ih mjesto, vrijeme i okolnosti mučeništva. Imena Abib, Abibus i Habib u ovome životopisu označuju samo edesanskoga đakona i mučenika iz predaje o Licinijevu progonu.