Sveti Abel

Abel (hebrejski Hebel: prolaznost), biblijski junak, bio je drugi sin Adama i Eve. Bio je pastir i stočar, za razliku od starijeg brata Kaina, zemljoradnika. Obojica su prinijeli iz svojih plodova Bogu žrtvu, a Bogu se svidjela Abelova. Zbog toga je Abela brat Kain iz zavisti ubio. Abel je bio ljubazna, krotka osoba i svoju žrtvu prinosio je čistog srca. Učinio je to s ljubavlju i vjerom u obećanog Spasitelja, s molitvom za milost i nadom u milosrđe Božje. Stoga je Bog prihvatio Abelovu žrtvu i dim se s nje uzdigao na nebo. Kain je, međutim, bio sebičan i okrutan čovjek. Žrtvovao je samo zbog običaja, bez Božje ljubavi i straha. Gospodin stoga nije prihvatio njegovu žrtvu i dim iz nje širio se po zemlji.

Abel, prva žrtva ubojstva, u Novom zavjetu postaje prototip pravednika, kršćanskog mučenika, nedužne žrtve i uzor vjere. O Abelovoj pravednosti govori i Prva Ivanova poslanica (1 Iv 3,12): „Ne postupajmo kao Kajin, koji jer je bio od Zloga, umori svoga brata! Jer su njegova djela bila zla, a djela njegova brata pravedna.“ Sveti Matej spominje se u svojem evanđelju Abelove nedužne žrtve (Mt 23,35): „... da padne na vas sva nedužna krv što je prolijevana na zemlji od krvi pravednoga Abela do krvi Zaharijine, sina Barahijina, koga ubiste među hramom i žrtvenikom.“ U Poslanici Hebrejima Abel je uzor vjere (Heb 11,4): „Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kajin. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan kad Bog zbog njegovih darova dade svjedočanstvo. Po vjeri on, premda mrtav, još govori.“