Abel
- Slavi se
- 23. siječnja
Abel pripada prvim naraštajima biblijskoga pripovijedanja. Knjiga Postanka predstavlja ga kao drugoga sina Adama i Eve te kao pastira, dok je njegov stariji brat Kajin obrađivao zemlju. Njegovo hebrejsko ime, Hevel, povezuje se s dahom i prolaznošću — značenjem koje u pripovijesti poprima potresnu snagu jer Abelov život naglo prekida bratovo nasilje.
Braća su prinijela darove Gospodinu: Kajin od zemaljskih plodova, a Abel od prvine svoje stoke, sve poizbor. Gospodin je pogledao Abela i njegovu žrtvu, ali Kajina i njegove žrtve nije pogledao. Biblijski tekst ne opisuje dim nad žrtvenicima niti razlaže sve nutarnje pobude dvojice braće. Pripovijest usmjerava pozornost na Kajinovu srdžbu i na Božje upozorenje da grijeh vreba na pragu, ali da mu se čovjek mora oduprijeti.
Kajin je zatim pozvao Abela u polje, nasrnuo na njega i ubio ga. Tako brat postaje ubojica brata, a zemlja prima krv nedužnoga. Na Božje pitanje gdje mu je brat, Kajin uzvraća pitanjem je li on čuvar svojega brata. Upravo ono što nije htio biti ostaje trajan poziv svakomu čovjeku: život bližnjega nije tuđa stvar. Abel u pripovijesti ne izgovara nijednu riječ, ali njegova krv vapi Bogu iz zemlje (Post 4,1–12).
Novi zavjet produbljuje značenje toga kratkog života. Isus govori o krvi Abela pravednoga i svrstava ga na početak povijesti nevino prolivene krvi (Mt 23,35). Prva Ivanova poslanica suprotstavlja Kajinova zla djela pravednim djelima njegova brata (1 Iv 3,12). Poslanica Hebrejima ističe vjeru po kojoj je Abel prinio bolju žrtvu te zaključuje da on, premda mrtav, još govori (Heb 11,4).
Abelov glas stoga nije glas sačuvanih govora, nego svjedočanstvo pravednosti koju smrt ne može ušutkati. Njegova žrtva, krv i šutnja tvore jedinstvenu biblijsku sliku: Bog vidi iskreno prinesen dar, čuje krv žrtve i ne dopušta da nasilje dobije posljednju riječ. Kršćanska vjera tu sliku čita u svjetlu Krista, Posrednika novoga Saveza, čija krv govori snažnije od Abelove (Heb 12,24). Abel tako ostaje pravednik i uzor vjere, a njegovo stradanje opomena protiv zavisti koja odbija bratstvo.
U jednome hrvatskom župnom izvoru Abel se pobožno spominje 23. siječnja. Taj datum nije potvrđen kao blagdan Općega rimskog kalendara, a naslov sveti u istome izvoru izražava vjerničko štovanje starozavjetnoga pravednika, ne dokumentiran suvremeni postupak kanonizacije. Abel iz Reimsa, biskup iz VIII. stoljeća koji se spominje 5. kolovoza, druga je osoba i ne pripada ovoj biblijskoj pripovijesti.
