Sveti Abanoub
- Slavi se
- 31. srpnja
Sveti Abanoub, poznat i kao Abanob ili Abanoub al-Nahisy, koptski je dječji mučenik. Njegovo se ime na koptskome piše ⲁⲛⲟⲩⲃ, a izvori ga povezuju s imenom egipatskoga boga Anubisa. Koptska ga predaja časti kao dvanaestogodišnjega svjedoka vjere iz doba Dioklecijanovih progona. Spomendan mu je 31. srpnja, odnosno 24. epipa u koptskome kalendaru.
Njegovo je štovanje osobito živo u Egiptu, gdje nosi naslov Dječji mučenik. Crkve posvećene Djevici Mariji i svetom Abanoubu čuvaju njegov spomen u Samanoudu, u guvernoratu Gharbija. Širi popisi štovanja navode i Katoličku Crkvu te istočne Crkve, no sačuvana predaja i mjesta povezana s njegovim imenom prije svega pripadaju koptskomu kršćanskom pamćenju.
Dijete iz Nehise
Prema koptskoj predaji, Abanoub je rođen u Nehisi u delti Nila, mjestu koje se poistovjećuje s današnjim Kafr al-Abharom u kotaru Talkha. Bio je jedini sin kršćanskih roditelja, a rano je ostao bez njih. Predaja ne čuva siguran datum njegova rođenja; smješta ga na prijelaz iz III. u IV. stoljeće.
Kad je imao dvanaest godina, u crkvi je čuo svećenikov poziv kršćanima da ostanu postojani tijekom progona. Nakon molitve i primanja sakramenata, razdao je siromasima zlato, srebro i odjeću koje je naslijedio od oca. Zatim je krenuo uz Nil prema Samanoudu. Hagiografski tekst pripovijeda da mu se na putu ukazao arkanđeo Mihael i najavio mu trpljenje koje ga ondje čeka.
Ispovijedanje vjere
U Samanoudu je, prema predaji, pred upraviteljem Lucijanom ispovjedio Kristovo ime. Nakon što je odbio štovati idole, vojnici su ga bičevali. Predaja njegovu postojanost opisuje i čudesnim ozdravljenjem po zagovoru arkanđela Mihaela.
Sljedećega dana odveli su ga lađom u Atribis. Ondje ga je upravitelj dao objesiti naglavačke o jarbol i tući po licu. Koptski životopis nastavlja nizom čudesnih prizora: vojnici su oslijepili, njihov je zapovjednik ostao nepokretan, a zatim su nakon Abanoubove molitve ozdravili i obećali primiti kršćanstvo. Pripovijest kaže da su se u Atribisu odrekli vojničkih odora, zbog čega ih je tamošnji upravitelj dao pogubiti.
Iz Atribisa su Abanouba poslali u Aleksandriju, gdje je, prema istoj predaji, nakon novih mučenja pogubljen odrubljivanjem glave. Zato se časti kao mučenik iz Dioklecijanova doba. Precizna godina njegove smrti nije sačuvana, a pojedinosti puta, mučenja i čudesa pripadaju kasnoj koptskoj hagiografiji.
Tijelo i spomen
Predaja pripisuje svetom Juliju el-Akfahsiju prisutnost pri Abanoubovu mučeništvu, zapis njegova života i prijenos tijela u Nehisu. Također navodi da su relikvije 960. godine prenesene u crkvu Djevice Marije u Samanoudu. Drugi zapisi uz relikvije spominju Sebennytos, pa se naziv mjesta u predaji ne može potpuno razriješiti. Samanoud ipak ostaje glavno suvremeno središte njegova štovanja.
Pobožni prikazi redovito ga pokazuju kao dječaka u bijeloj haljini, s križem i rukama sklopljenima na molitvu. Oni čuvaju njegov prepoznatljiv lik u koptskim crkvama i domovima, a predaja uz njegovo svetište povezuje brojne uslišane molitve i čudesa.
Abanoubov spomen govori o djetetu koje je pred prijetnjom ostalo uz Krista. U njegovu imenu Crkva čuva vjeru da ni mladost ni slabost ne priječe hrabro svjedočenje Evanđelja.
