Sveta Veronika

Sveta Veronika (Veronica, Berenice), pobožna žena iz Jeruzalema (po nekima iz Cezareje), prema predaji je na putu prema Kalvariji hrabro pristupila Isusu i obrisala svojim rupcem krv, znoj i pljuvačku s njegova lica. Za nagradu joj je Gospodin uzvratio svojim likom utisnutim na platnu. Iako nije zabilježen u evanđeljima, taj događaj se spominje kao šesta postaja pobožnosti križnoga puta. U Jeruzalemu, odakle i potječe pobožnost križnog puta, raširena zaslugom franjevačkih propovjednika u XVII. stoljeću, pokazuje se i kuća koju legenda pripisuje pobožnoj Veroniki. Veronikino ime i njezin čin pojavljuju se u apokrifnim zapisima tek u IV. i V. stoljeću. Po nekim izvorima zvala se zapravo Serafija (Seraphia). Prema nekim legendama, Veronika je kasnije otputovala u Rim i predstavila rubac rimskom caru Tiberiju. Taj rubac posjeduje mnoge čudesne osobine (gašenje žeđi, liječenje sljepoće). Navodno je Veronika svojim svetim rupcem izliječila i Tiberija, a prije svoje smrti darovala ga je papi Klementu. Poznavatelji i ljubitelji hrvatske prošlosti i kulture rado spominju Danteove stihove o hrvatskim hodočasnicima u Rimu: "Ko' čovjek možda iz Hrvatske, koji/Veroniku nam vidjet došao je/da pred tom slavom starodavnom stoji/zabezeknut, a misli mu se roje:/ Gospodine moj, Isukrste Bože,/takvo je dakle bilo lice tvoje?" Druge legende govore o Veroniki kao Zakejevoj ženi. Nakon Kristovog uskrsnuća Veronika i Zakej dospjeli su u Galiju, današnju Francusku, gdje je obraćeni carinik Zakej promijenio ime u Amadour i započeo pustinjački život, dok je Veronika putovala Galijom i propovijedala evanđelje. Ambrozijanski kalendar u Milanu dugo je čuvao liturgijski spomen na svetu Veroniku.

Veronikino platno kao dragocjena relikvija čuvalo se u rimskoj bazilici svetog Petra, blizu groba apostolskog prvaka, vjerojatno od VIII. stoljeća do 1608. Od XVI. ili XVII. stoljeća Veronikin rubac, veličine 17 puta 24 centimetra, čuvaju redovnici kapucini u bazilici Volto Santo u Manoppellu kod Pescare (Abruzzo). To svetište je 1. rujna 2006. posjetio i papa Benedikt XVI. Iako se sveta Veronika pojavljuje i u viđenjima nekih svetaca, njezino postojanje je po mnogima dvojbeno. Ipak, ona u svijesti vjerničkog puka simbolizira sve one hrabre, nesebične i požrtvovne žene, koje u najtežim trenucima priskaču u pomoć bližnjima, bolesnima, nevoljnima, starima i umirućima. Stoga je štovanje te svetice opravdano jer to ujedno i štovanje svih takvih anonimnih nekanoniziranih svetica i blaženica iz kršćanske povijesti. Svetu Veroniku zazivaju kod krvarenja, a zaštitnica je umirućih, fotografa, domaćica, pralja, tkalja, švelja, služavki, domaćica na župnim dvorovima i službenica u župnim uredima. Sretan i radostan imendan želimo svim našim Veronikama, Verama i Vericama!