Sveta Verdiana
- Slavi se
- 1. veljače
Sveta Verdiana provela je veći dio života u skrovitosti, ali njezina ćelija nije bila mjesto ravnodušnosti prema svijetu. U molitvi, pokori i jednostavnoj blizini ljudima postala je duhovno središte Castelfiorentina, toskanskoga grada u kojemu je rođena 1182. godine.
Potjecala je iz osiromašene plemićke obitelji Attavanti. Predaja već uz njezinu mladost veže velikodušnost prema siromašnima. Najpoznatija pripovijest govori da je u vrijeme gladi razdijelila hranu iz obiteljskoga skladišta te da je ona poslije čudesno nadoknađena. Ta hagiografska zgoda izražava način na koji ju je zajednica pamtila: kao ženu koja potrebu bližnjega stavlja ispred vlastite sigurnosti.
Verdiana je hodočastila u Santiago de Compostelu i Rim. Nakon povratka izabrala je život rekluze. Uz oratorij svetoga Antuna u Castelfiorentinu sagrađena joj je mala ćelija iz koje je kroz otvor sudjelovala na misi, primala pričest i razgovarala s ljudima koji su joj dolazili po molitvu i savjet. U toj je povučenosti provela trideset i četiri godine.
Nije sigurno pripadala određenomu redu. Kasnije su je tradicije povezivale s vallombrozijancima, dominikancima i franjevcima, a jedna pripovijest govori i o susretu s Franjom Asiškim. Te poveznice nisu jednako povijesno potvrđene pa je najtočnije opisati je kao rekluzu, pokornicu i djevicu posvećenu Bogu.
Kasni životopisi uz njezinu ćeliju spominju dvije zmije, a uz smrt zvona koja su sama zazvonila. To su legendarni motivi njezina štovanja, ne provjerljivi događaji. Njihova duhovna poruka prati stvarnu strogost njezina izabranog života: kušnje i samoća nisu je odvojile od pouzdanja u Boga ni od ljubavi prema ljudima.
Verdiana je umrla 1. veljače 1242. Njezino je štovanje potvrđeno 1533., za pape Klementa VII., a Castelfiorentino je časti kao svoju zaštitnicu. Svetište ondje i danas obuhvaća prostor oratorija i ćelije povezane s njezinim životom. Spomendan svete Verdiane slavi se 1. veljače.
