Sveta Terezija Avilska
- Životni vijek
- 1515. – 1582.
- Slavi se
- 15. listopada
- Spomendan
- Rodno ime
- Teresa Sánchez de Cepeda Dávila y Ahumada
Život svete Terezije Avilske
Sveta Terezija Avilska živjela je u dobu istraživanja, ali i političkih, društvenih i vjerskih previranja. Bilo je to 16. stoljeće, vrijeme nemira i obnove. Rođena je prije protestantske reformacije, a umrla gotovo 20 godina nakon završetka Tridentskoga sabora.
Božji dar Tereziji, po kojemu je postala sveta i ostavila svoj pečat na Crkvu i svijet, bio je trostruk: bila je žena; bila je kontemplativna duša; bila je djelatna obnoviteljica.
Kao žena, sveta Terezija Avilska čvrsto je stajala na vlastitim nogama, čak i u muškom svijetu svojega vremena. Bila je „svoja“, ušavši među karmelićanke unatoč snažnom protivljenju svoga oca. Ona nije toliko osoba obavijena šutnjom koliko otajstvom. Lijepa, nadarena, otvorena, prilagodljiva, srdačna, hrabra, oduševljena, bila je posve ljudska. Poput Isusa, bila je otajstvo protuslovlja: mudra, a ipak praktična; inteligentna, a ipak duboko povezana sa svojim iskustvom; mističarka, a ipak poletna obnoviteljica; sveta žena, istinski ženstvena žena.
Terezija je bila žena „za Boga“, žena molitve, stege i suosjećanja. Njezino je srce pripadalo Bogu. Njezino trajno obraćenje bilo je mukotrpna cjeloživotna borba, koja je uključivala neprestano pročišćenje i trpljenje. U svojim nastojanjima oko obnove bila je neshvaćena, pogrješno prosuđivana i osporavana. Ipak je ustrajala, hrabra i vjerna; borila se s vlastitom osrednjošću, bolešću i protivljenjima. I usred svega toga prianjala je uz Boga u životu i u molitvi. Njezini spisi o molitvi i kontemplaciji izrasli su iz njezina iskustva: snažni, praktični i prožeti ljepotom. Bila je žena molitve; žena za Boga.
Terezija je bila žena „za druge“. Premda kontemplativna duša, mnogo je svojega vremena i snage posvetila nastojanju da obnovi i samu sebe i karmelski red, kako bi ih vratila punom obdržavanju izvornoga Pravila. Utemeljila je više od pola tuceta novih samostana. Putovala je, pisala, borila se — uvijek da bi obnavljala, da bi preobražavala. U sebi, u svojoj molitvi, u svome životu, u svojim nastojanjima oko obnove, u svim ljudima koje je dotaknula, bila je žena za druge, žena koja je nadahnjivala i davala život.
Njezini spisi, osobito Put k savršenosti i Unutarnji dvorac, pomagali su naraštajima vjernika.
Godine 1970. Crkva joj je dala naslov koji je odavna imala u svijesti vjernoga puka: crkvena naučiteljica. Ona i sveta Katarina Sijenska bile su prve žene kojima je iskazana ta čast.
Razmišljanje
Naše je vrijeme vrijeme nemira, vrijeme obnove i vrijeme oslobođenja. Suvremene žene u Tereziji imaju zahtjevan uzor. Promicatelji obnove, promicatelji molitve — svi u Tereziji imaju ženu s kojom valja računati, ženu kojoj se mogu diviti i koju mogu nasljedovati.
Sveta Terezija Avilska zaštitnica je:
olakšanja od glavobolje
Saznajte više o svetoj Tereziji Avilskoj!
Na slici su slijeva nadesno prikazane Terezija Benedikta od Križa, Terezija Avilska, Terezija od Djeteta Isusa i Katarina Sijenska.
(CNS foto/Gregory A. Shemitz, Long Island Catholic)
Sveta Terezija Avilska
Misli
Prijateljstvo s Bogom i prijateljstvo s drugima jedna je te ista stvar. Ne možemo ih odvojiti jedno od drugoga.
Sve poteškoće u molitvi izviru iz jednog uzroka: iz toga što se moli kao da Bog nije prisutan.
U trenucima slabosti, pronađi snagu u molitvi. Bog je uvijek prisutan i spreman podići te.
Prijateljstvo je najistinitije ostvarenje osobe.
Ne smije se misliti da osoba koja pati ne moli. On prinosi Bogu svoje patnje i mnogo puta se mnogo moli, istinskije nego onaj koji odlazi sam i bezglavo razmišlja, i ako je iscijedio koju suzu, misli da je to molitva.
Pažljivo razmislite o ovome, jer je toliko važno da ga ne mogu previše naglasiti. Usmjerite pogled na Raspetoga i ništa drugo vam neće biti od velike važnosti.
Sve stvari prolaze; Bog se nikad ne mijenja. Strpljivost postiže sve čemu teži. Tko ima Boga, ne nalazi da mu ništa ne nedostaje. Sam BOG je dovoljan.
Neka vas ništa ne muči, neka vas ništa ne plaši. Sve stvari prolaze. Bog se nikad ne mijenja. Strpljenjem se sve postiže. Sam Bog je dovoljan…
Jer oluje, poput vala, brzo prolaze. I lijepo vrijeme se vraća, jer prisutnost Gospodnja koju doživljavaju čini da ubrzo sve zaborave.
Iako se utječeš mnogim svecima kao svojim zagovornicima, idi osobito k svetom Josipu, jer on ima veliku moć kod Boga.
Uvijek otkrivamo da su oni koji su hodali najbliže Kristu bili oni koji su morali podnijeti najveće kušnje.
Znaj da čak i kada si u kuhinji, naš Gospodin se kreće među loncima i tavama.
Imati hrabrosti za sve što se u životu dogodi – u tome je sve.
Nije toliko bitno mnogo misliti koliko mnogo voljeti.
Život je kratak; naše kušnje traju samo trenutak.
Budite nježni prema svima i strogi prema sebi.
Tko ne griješi, ne čini ništa.
Bol nikada nije trajna.
Prijavi grešku u životopisu