Sveta Skolastika

Kad je čula da joj brat odbija molbu, sveta je žena sklopila ruke na stolu, spustila glavu na njih i počela moliti. Kad je podigla glavu sa stola, sijevale su tako blistave munje, grmjeli su tako silni gromovi i pala je tako jaka kiša da ni Benedikt ni njegova braća nisu mogli prijeći prag mjesta na kojemu su sjedili. ~ Dijalozi, sveti Grgur Veliki

Razmatranje:

O životu svete Skolastike malo se zna, no njezin je utjecaj na Crkvu neosporan. Rodila se oko 480. godine u bogatoj obitelji, u gradu Nursiji u središnjoj Italiji, nedugo nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva. Bilo je to politički kaotično vrijeme, ali i vrijeme u kojemu je Bog po njoj počeo očitovati svoju božansku postojanost. Imala je jednoga brata, najvjerojatnije blizanca, po imenu Benedikt. Benedikt i Skolastika danas se časte kao veliki sveci. Oboje su snažno utjecali na monaški život kakav danas poznajemo: Benedikt kao otac zapadnoga redovništva, a Skolastika kao njegova majka.

Još kao dijete Skolastika se posvetila službi Bogu, ne pridajući važnost stvarima ovoga svijeta. Živjela je skromno, premda je odrasla u bogatu domu. Kada je Benedikt napustio dom da bi postao pustinjak i naposljetku osnovao samostan s novim redovničkim pravilom, divila se njegovu skrivenom životu molitve i rada. Njegov ju je poziv privukao, te je od mjesnoga biskupa dobila dopuštenje da stupi u zajednicu djevica koje su odlučile prihvatiti Benediktovo novo redovničko pravilo. Benedikt im je pomagao i postavio Skolastiku za opatice toga doma.

Benediktov novi oblik redovništva bio je usmjeren na oblikovanje trajnih, uređenih i samodostatnih samostana koji su slijedili strogi red molitve i rada. Nakon što bi se tijekom određenoga vremena iskušavao poziv kandidata, oni bi polagali zavjete te se trajno predavali Bogu i zajednici. Njihov je život postajao uređen i usmjeren pod vodstvom opata ili opatice, kojima su se redovnici i redovnice zavjetovali na poslušnost. Ubrzo nakon što je Benediktov ponizni samostan na Monte Cassinu počeo cvasti, Skolastika je dobila dopuštenje da s jednom skupinom djevica prihvati njegovo pravilo, te su tako postale prvi samostan benediktinki. U stoljećima koja su slijedila, njihov se način života proširio nadaleko po zapadnome svijetu.

U svojoj knjizi Dijalozi papa sveti Grgur opisuje svetu ljubav koju su dijelili Benedikt i Skolastika. Premda je Skolastikin samostan bio udaljen samo nekoliko milja od Benediktova, njih dvoje sastajali su se samo jednom godišnje, u skladu sa strogim pravilom svoga života. Ti su susreti rasplamsavali njihovu zajedničku ljubav prema Bogu te plodove njihove molitve i uzajamnoga poziva na taj novi način života. Svake su se godine sastajali u jednoj obližnjoj kući i provodili dan razgovarajući o najsvetijim stvarima. Kada su ti blizanci imali oko šezdeset i tri godine, susreli su se na svome posljednjem razgovoru na zemlji. Dan su proveli slaveći Boga i vodeći duhovni razgovor. Nakon skromne večere Benedikt je rekao da on i njegova braća moraju poći i vratiti se u samostan. Skolastika ga je usrdno molila da ostane kako bi cijelu noć mogli nastaviti razgovarati o Bogu. Benedikt joj je odgovorio: „Sestro, što to govoriš? Nipošto ne mogu ostati izvan svoje ćelije.“ Skolastika je, međutim, znala da se njihov sveti razgovor mora nastaviti, pa je prignula glavu u molitvi, a Bog je poslao oluju s munjama tolikom silinom da Benedikt i njegova braća nisu mogli otići. Skolastikina ljubav prema Benediktu i njezina želja da cijelu noć ustraje u Božjoj hvali naišle su na Božje odobravanje, i Bog je pripravio put. Rastali su se sljedećega dana, a tri dana poslije Benedikt je imao viđenje duše svoje sestre kako u liku golubice biva uznesena na Nebo. Zapovjedio je svojoj braći da donesu njezino tijelo u samostan, i Skolastika je bila pokopana u grobu namijenjenom Benediktu. Četiri godine poslije Benedikt je umro i bio pokopan u istome grobu sa svojom sestrom. Oboje su bili sjedinjeni milošću i zajedničkim poslanjem u ovome životu, a zauvijek će dijeliti i grob iz kojega će zajedno ustati posljednjega dana.

Papa sveti Grgur smatra da su Skolastikine molitve bile uslišane usprkos Benediktovu protivljenju zato što je njezina ljubav bila velika. „Više je mogla ona koja je više ljubila“, zapisao je. Svjedočanstvo ovoga brata i sestre osobito nas treba poučiti vrijednosti svetih prijateljstava koja se uzajamno izgrađuju i proslavljaju Boga. Stvoreni smo ne samo za zajedništvo s Bogom, nego i za zajedništvo jednih s drugima. Ovi sveti brat i sestra svjedoče o toj svetoj istini.