Sveta Ruža Viterbska

Sveta Ruža Viterbska pokazuje da mladost ne isključuje ozbiljnu kršćansku riječ. U gradu rastrganom političkim sukobom javno je govorila o Kristu i pozivala na obraćenje, a zbog toga je s obitelji prognana. Njezino kratko djelovanje nije stvorilo ustanovu, ali je ostavilo jasan trag hrabrosti i blizine siromašnima.

Rođena je oko 1233. u Viterbu u skromnoj obitelji. Od djetinjstva je bila sklona molitvi, pokori i pomaganju potrebitima. Kao djevojčica povezala se sa svjetovnim franjevcima. Živjela je u roditeljskoj kući, pa njezin poziv nije imao oblik samostanske izdvojenosti.

Viterbo je tada bio poprište sukoba papinske i carske strane. Ruža je javno podupirala papu i govorila protiv političkoga poretka koji je smatrala nepravednim. Premda je bila vrlo mlada, propovijedala je na gradskim ulicama. Vlasti su zato nju i obitelj protjerale.

Nakon promjene političkih prilika mogla se vratiti. Pokušala je ući među klarise, ali nije primljena, vjerojatno zbog siromaštva i nedostatka miraza. Predaja kaže da je navijestila kako će je zajednica poslije ipak primiti nakon smrti. Vratila se molitvi i pokori u obiteljskom domu.

Ružin život trajao je samo osamnaestak godina. Umrla je 6. ožujka 1251. ili 1252. Njezino je tijelo poslije preneseno u samostan klarisa u Viterbu, gdje se razvilo snažno mjesno štovanje. Papa Kalist III. proglasio ju je svetom 1457.

Njezin se glavni spomen slavi 4. rujna, povezan s prijenosom njezina tijela, dok je 6. ožujka datum smrti. Zazivaju je cvjećari i uzgajivači cvijeća. Ne treba je miješati s Ružom Limskom, Ružom Filipinom Duchesne ili Ružom Venerini.

Oko njezina života razvile su se i čudesne predaje, ali njegova povijesna jezgra dovoljno je snažna bez njih: mlada žena povezala je molitvu, služenje siromašnima i javnu riječ, prihvativši izgon kao posljedicu uvjerenja. Ružina svetost ne ovisi o ostvarenju svih planova. Nije osnovala zajednicu koju je željela, ali je ostala vjerna onomu što je mogla učiniti u vlastitoj kući i gradu.