Sveta Rita iz Cascije

Margherita Lotti (Rita) rođena je u gradiću nedaleko od Cascije u Italiji, od roditelja koji su već bili u poodmakloj dobi. Nakon godina bez djece, Ritini roditelji rođenje svojega jedinog djeteta smatrali su uslišanjem molitve. Već je u ranoj dobi Ritina vjera bila toliko snažna da su joj roditelji u svojem domu uredili malu kapelicu u kojoj je mogla moliti. Kao djevojčica, Rita je molila roditelje da joj dopuste stupiti u samostan. Umjesto toga, prema uobičajenoj praksi onoga vremena, roditelji su je udali već u nježnoj dobi od dvanaest godina.

Sveta Rita poznata je kao zaštitnica nemogućih slučajeva, dijelom i zbog teškoga braka koji je podnosila s tolikom ljubavlju. Za njezina se muža govorilo da je bio srdit i okrutan čovjek, koji je prema njoj bio nasilan psihički, emotivno pa čak i tjelesno. Kaže se da su tijekom osamnaest godina njihova braka njezine molitve, združene sa svjedočanstvom njezinih brojnih kreposti, omekšale njegovo srce te se obratio Kristu, barem toliko da je zadobio nadu u Nebo. Rita je rodila dva sina, možda blizance, i odgajala ih u katoličkoj vjeri kao pobožna majka.

U to vrijeme nije bilo neuobičajeno da jedna obitelj u gradu vodi dugotrajnu zavadu s drugom obitelji. Tako je bilo i s Ritinim mužem, koji je pripadao obitelji Mancini. Manciniji se nisu slagali sa susjednom obitelji Chiqui. Prestanak te zavade bio je među Ritinim svakodnevnim molitvenim nakanama. Njezine su molitve bile uslišane, barem s muževljeve strane, Paolove. Do osamnaeste godine njihova braka Paolo se počeo odvraćati od svojega gnjeva i pronalaziti veći mir u Bogu. Odlučio je okončati zavadu s obitelji Chiqui i pokušao uspostaviti mir. No umjesto da prihvati njegovu ispruženu ruku, jedan član obitelji Chiqui prevario je Paola i nasmrt ga izbo.

Na Paolovu sprovodu Rita je javno oprostila ubojici svojega muža i ponudila mir. Međutim, njezin šurjak Bernardo mislio je drukčije. Počeo je raspirivati mržnju u srcima Ritinih dvaju sinova kako bi ih nagovorio da osvete očevu smrt. Mladići su pristali, a Rita ih je, ispunjena svetom žalošću, nastojala uvjeriti da promijene svoju odluku. Kad nisu htjeli, Rita se okrenula molitvi. Molila je da Bog sačuva njezine sinove od smrtnoga grijeha ubojstva, pa čak i ako bi to značilo da im uzme život prije nego što provedu svoj naum. Ritine su molitve bile uslišane. Obojica su joj sinova umrla od dizenterije unutar godine dana, prije nego što su ostvarili svoju osvetu.

Ostavši udovica i bez djece, Rita se vratila želji iz djetinjstva da stupi u samostan. Odbili su je primiti jer je prije bila udana, a i zbog sablazni nasilne smrti njezina muža. Kao odgovor na to, Rita je nastojala jednom zauvijek postići pomirenje između svoje obitelji i obitelji Chiqui. Molila je po zagovoru svojih zaštitnika, svetoga Ivana Krstitelja, svetoga Augustina i svetoga Nikole Tolentinskog. Tražila je i molitve svete Marije Magdalene, zaštitnice samostana u koji je željela ući. Njezine su molitve bile uslišane, pomirenje se dogodilo i Bog joj je otvorio vrata da uđe u samostan svete Marije Magdalene u Casciji te ondje živi po augustinskom pravilu. Jedna pobožna predaja kaže da su, dok je molila i lebdjela, njezina tri sveta zaštitnika unijela Ritu kroz zaključana samostanska vrata. Kad su sestre to vidjele, zaključile su da je Božja volja da ona uđe.

O Ritinih četrdeset godina redovničkoga života ne zna se mnogo. Kaže se da je živjela dubokim molitvenim životom, često moleći tijekom čitave noći. Radosno je prihvaćala stroge pokore, jela samo jedanput na dan, oslanjajući se ponajprije na hranu Presvete Euharistije kao na svoju svakodnevnu okrjepu. Mnogi koji su dolazili u samostan tražiti njezine molitve posvjedočili su snagu njezina zagovora. Neki su čak njezinim molitvama pripisivali čudesa.

U dobi od šezdeset godina, dok je bila uronjena u molitvu pred raspelom, sestra Rita primila je čudesni dar stigme u obliku rane na glavi, zadane jednim od trnova koji su probili Isusovo čelo. Vjeruje se da se to dogodilo ubrzo nakon što je Rita čula propovijed o Trnovoj kruni svetoga Jakova iz Marke, franjevca poznata po snažnom propovijedanju i pobožnosti prema Presvetom Imenu Isusovu. Rana sestre Rite bila je toliko bolna i ružna za pogled da je, kako se kaže, posljednjih deset godina života ostala povučena u svojem samostanu, čak i odvojena od svojih susestara. Jedina iznimka bilo je hodočašće u Rim na koje su pošle sve sestre. Neposredno prije toga puta rana joj je zacijelila, ali se ponovno pojavila po povratku u samostan.

Od Ritine smrti od tuberkuloze u dobi od sedamdeset godina, mnoga su čudesa pripisana njezinu zagovoru. Kad je njezino tijelo ekshumirano, ustanovljeno je da nije podleglo raspadanju te se čuva u staklenom relikvijaru u bazilici svete Rite u Casciji. Kaže se da se njezino tijelo katkad uzdiže i da zrakom prožimaju slatki mirisi.

Sveta Rita iz Cascije mnogo je trpjela tijekom cijeloga života. Njezina želja da postane redovnica isprva je bila osujećena kada je s dvanaest godina bila udana za nasilna i okrutna čovjeka. S ljubavlju je podnosila svoj brak te pretrpjela okrutno ubojstvo svojega muža i smrt obojice svojih sinova. Kao redovnica radosno je na sebe uzimala stroge pokore, a Bog joj je milostivo udijelio i trpljenje svoje Trnove krune. Kroz sve to sveta Rita sve se potpunije sjedinila s Kristovim patnjama i zadobila mnoge milosti za svoju dušu i za duše mnogih drugih. Razmišljaj o vlastitim patnjama, osobito ako se možeš prepoznati u onima koje je podnijela sveta Rita. Čineći to, nastoj nasljedovati ovu sveticu tako da svoje patnje sjedinjuješ s Kristovima za spasenje svoje duše i duša onih kojima je to najpotrebnije.