Sveta Matilda od Ringelheima
- Životni vijek
- † 0968.
- Slavi se
- 14. ožujka
Sveta Matilda od Ringelheima pokazuje da kraljevska odgovornost može postati služenje sjećanju, obrazovanju i siromašnima. Kao supruga vladara, majka budućega cara i udovica nije ostala samo simbol dinastije. Sredstva i utjecaj usmjeravala je prema samostanima, gostoprimstvu i molitvi, čak i kada ju je vlastita obitelj optuživala za pretjeranu darežljivost.
Rođena je oko 892. u saskoj plemićkoj obitelji. Odrasla je u opatiji Herford pod skrbi bake opatice, gdje je stekla obrazovanje i upoznala redovnički život. Godine 909. udala se za Henrika, vojvodu Saske, koji je poslije postao kralj Istočne Franačke i ostao poznat kao Henrik Ptičar.
Matilda je rodila petero djece. Među njima su bili Oton, budući car Oton Veliki, Henrik Bavarski i Bruno, nadbiskup Kölna. Kao kraljica sudjelovala je u životu vladarske kuće, ali izvori osobito ističu njezinu brigu za crkvene ustanove, siromašne i hodočasnike.
Nakon Henrikove smrti 936. osnovala je u Quedlinburgu samostan koji je postao mjesto molitve za pokojne članove dinastije i obrazovanja plemićkih djevojaka. Osnivala je ili podupirala i druge zajednice, među njima samostane u Engeru i Nordhausenu. Te zaklade imale su vjersku, obrazovnu i političku važnost, pa ih ne treba svesti na privatnu pobožnost.
Njezino upravljanje velikom udovičkom imovinom dovelo je do sukoba sa sinom Otonom. Sinovi su smatrali da previše dijeli, a spor je doveo i do njezina privremenog povlačenja. Poslije je došlo do pomirenja. Matilda je oprostila, a obiteljski sukob nije ugasio njezinu spremnost da služi kraljevstvu i dinastiji.
Udovištvo joj je omogućilo više vremena za molitvu i dobrotvorni rad, ali nije značilo potpuno napuštanje javne odgovornosti. Brinula se za crkvene zaklade i obiteljsko nasljeđe te je pred kraj života nastojala pravno zaštititi samostane koje je podupirala. U njezinu se životu milosrđe susretalo s vrlo konkretnim pitanjima vlasništva, vlasti i trajnosti ustanova.
Umrla je 14. ožujka 968. u Quedlinburgu i pokopana je uz supruga. Njezino se štovanje razvilo bez kasnijega formalnog papinskog čina kanonizacije; stara crkvena predaja i martirologij čuvaju je kao svetu kraljicu. Spomen joj se slavi 14. ožujka.
Matildu ne treba miješati s mističarkom Matildom iz Hackeborna ni s drugim sveticama istoga imena. Njezino posebno svjedočanstvo pripada svijetu ranosrednjovjekovne kraljevske kuće. U njemu svetost ne uklanja političke i obiteljske napetosti, nego se pokazuje u načinu na koji se moć, imovina i oproštenje stavljaju u službu zajedničkoga dobra.
