Sveta Marta, Marija i Lazar

Sveci dana za 29. srpnja

(oko 1. stoljeća)

Priča o svetoj Marti, Mariji i Lazaru

Marta, Marija i njihov brat Lazar očito su bili bliski Isusovi prijatelji. Dolazio je u njihov dom jednostavno kao rado viđen gost, a ne kao onaj koji slavi obraćenje nekoga grešnika poput Zakeja ili kao onaj kojega bez osobite srdačnosti prima sumnjičavi farizej. Sestre su se osjećale slobodnima pozvati Isusa nakon bratove smrti, premda se tada povratak u Judeju činio gotovo sigurnim putem u smrt.

Martina velika slava jest njezina jednostavna i snažna ispovijest vjere u Isusa nakon bratove smrti. „Reče joj Isus: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?’ Odgovori mu: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!’“ (Iv 11,25-27).

Nema sumnje da je Marta bila djelatna osoba. Jednom prigodom pripravlja objed za Isusa, a možda i za njegove druge goste, te otvoreno kaže ono što je očito: svi bi trebali priskočiti i pomoći oko večere. Gospodin prepoznaje da se Marta „brine za mnogo“, a ujedno primjećuje da je Marija, koja je vrijeme priprave provela do Isusovih nogu slušajući njegove riječi, „izabrala bolji dio“. Ivan 12,1-8 opisuje kako je Marija u Betaniji pomazala Isusove noge, čin koji je on veoma pohvalio.

Odmah potom saznajemo da su glavari svećenički odlučili ubiti Lazara „jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa“. Lazar je bio onaj za kojega su Židovi rekli: „Gledajte kako ga je ljubio!“ Pred njihovim je očima Isus svoga prijatelja uskrisio od mrtvih.

O životu svetoga Lazara nakon Isusove smrti i uskrsnuća postoje mnoge predaje. Drži se da je ostavio pisano izvješće o onome što je vidio na onome svijetu prije nego što je bio vraćen u život. Neki kažu da je slijedio Petra u Siriju. Druga pripovijest govori da su, premda su ga Židovi u Jafi zajedno s njegovim sestrama i drugima stavili u brod koji je propuštao vodu, svi sigurno pristali na Cipar. Ondje je, nakon što je 30 godina služio kao biskup, umro u miru.

Sigurno je da je pobožnost prema ovom svecu postojala veoma rano. Oko 390. godine hodočasnica Eterija govori o ophodu koji se održavao u subotu prije Cvjetnice kod groba na mjestu gdje je Lazar bio uskrišen od mrtvih. Na Zapadu se Peta korizmena nedjelja nazivala Dominica de Lazaro, a sveti Augustin nam kaže da se u Africi u službi na Cvjetnicu čitalo evanđelje o Lazarovu uskrišenju.

Razmišljanje

U svojem dekretu iz 2021. o objedinjavanju štovanja Marije i Lazara s Martom, Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata rekla je: „U kući u Betaniji Gospodin Isus iskusio je obiteljski duh i prijateljstvo Marte, Marije i Lazara, i zato Ivanovo evanđelje kaže da ih je ljubio. Marta mu je velikodušno iskazivala gostoprimstvo, Marija je pažljivo slušala njegove riječi, a Lazar je na zapovijed Onoga koji je ponizio smrt smjesta izišao iz groba.“

Sveta Marta zaštitnica je:

kuhara

domaćica

poslužitelja u restoranima

Sveta Marta, Marija i Lazar zaštitnici su:

braće i sestara

Kliknite ovdje za više o Mariji i Marti!