Sveta Marta

(Napomena: papa Franjo je 2. veljače 2021. ovaj spomendan promijenio iz Spomendana svete Marte u Spomendan svetih Marte, Marije i Lazara. U nastavku slijedi razmatranje o svetoj Marti. Vidi Dekret Kongregacije za bogoštovlje.

Sveta Marta

Prvo stoljeće

Zaštitnica domaćica, kućanica i kuharica

Ljubiti svoju obitelj bila je dobra priprava za ljubiti Boga

Bog ljubi obitelji. Isusa Krista privlačile su obitelji te je sudjelovao u obiteljskoj ljubavi Marte, današnje svetice, i njezine sestre Marije te brata Lazara. Zanimljivo, ni Lazar ni Marija iz Betanije ne štuju se kao sveci, dok se njihova sestra Marta štuje. Mnoga je stoljeća crkvena liturgija učila da su „Marija“ iz Betanije i „Marija“ iz Magdale jedna te ista osoba, pa se blagdan te „složene Marije“ slavio 22. srpnja. Liturgijske reforme nakon Drugoga vatikanskog sabora odredile su da je spomendan 22. srpnja spomendan svete Marije Magdalene, ostavljajući neriješenim pitanje je li ona ista osoba kao Marija iz Betanije. Zanimljivo je da se današnji spomendan slavi u osmini spomendana Marije Magdalene, što je ostatak nekadašnjega, neslužbenog mišljenja Crkve da je Marija Magdalena bila Martina sestra.

Uobičajen, svakodnevni obiteljski život po sebi je privlačan. Razgovor za blagovaonskim stolom, prepirke oko toga tko je zaboravio nahraniti psa, djevojke koje predugo stoje pred ogledalom i dječaci koji uvijek ostavljaju sobu u neredu. Zategnutost i napetost obiteljskoga života može biti teška, domaća drama, ali to je stvarna drama. Nije videoigra. Nije virtualna stvarnost. Kao što moljce privlači plamen, tako ljude privlače zdrave obitelji, osobito one koji dolaze iz razorenih obitelji. I zato dolaze — jedinac iz susjedne kuće, starica čija djeca sada žive satima daleko ili bračni par bez djece koji se pita što je moglo biti. Dolazio je i Isus. Isus, koji je živio u celibatu, možda čeznući za toplinom doma svojega djetinjstva, možda se pitao kako bi bilo imati brata i nekoliko sestara. Čini se da mnogo vremena provodi s Martom, Marijom i Lazarom. Kao da želi sjediti s njima rame uz rame oko ognjišta, slušati njihove glasove u žamoru i užurbanosti oko blagovaonskoga stola i od srca se nasmijati kad kažu nešto smiješno. Isus želi biti dio obitelji.

I tako Isus dolazi u obiteljsku kuću u Betaniji. Marija je pozorna. Jednoga čovjeka veoma dobro poznaje, svojega brata Lazara. No Isus nije kao njezin brat. Nipošto. U njemu ima nečega otajstvenoga, nečega o čemu ljudi šapću, ali što nitko ne može objasniti. Mariji je tolika čast što je on ondje da samo sjedi na podu u blizini i pomno sluša. I Marta je počašćena, a možda joj je i pomalo neugodno zbog stanja u kući. Rastresena je i zabrinuta, u bezvremenskoj predaji žena koje svoj dom doživljavaju kao produžetak samih sebe. Zato Marta ne prestaje čistiti i pospremati ni nakon što je gost stigao. Tuži se, možda šaljivo, a možda ozbiljno: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.“ Gospodin odgovara: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“ Dio je ženine dužnosti brinuti se. To je način izražavanja skrbi i suosjećanja. Brine se za djecu, kuću, hranu, obiteljski raspored i tako dalje, jer ako se ona za to ne brine, neće nitko drugi. Ipak, Isus podsjeća Martu da briga i rastresenost imaju svoje granice.

Drugom zgodom Marta je bila potaknuta govoriti zbog nečega mnogo ozbiljnijega od neuredna doma. Lazar je umro. Isusa je ta vijest ganula te dolazi izdaleka utješiti obitelj. Marta mu izlazi ususret: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Razgovor koji slijedi sažet je, snažan i prožet vjerom. „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!“, kaže Marta, unaprijed navješćujući krsna obećanja.

Nakon što je Isus uskrisio njezina brata od mrtvih, Marta se iz temelja promijenila. Lazar je bio hladan na dodir, mrtav i omotan poput mumije četiri dana. A onda je Marta ponovno držala njegovu toplu ruku u svojoj toploj ruci. Čula je kako se glasno smije. I bez sumnje ga je pitala, kao što su ga zasigurno svi pitali, kako je točno bilo biti mrtav. Lazar je naposljetku ponovno umro… i nije bio drugi put vraćen u život. Marta je pošla za jedinim čovjekom među ljudima koji je sam od sebe ustao od mrtvih… i koji više nikada nije umro. Marta je na kraju izabrala jednako dobro kao i njezina sestra.

Sveta Marto, tvoja ispovijest vjere u Sina Božjega, upućena Sinu Božjemu, nadahnuće je svim vjernicima. U nekoliko si riječi izrekla temelje naše vjere i tu vjeru sjedinila s velikodušnim služenjem Kristovim praktičnim potrebama. Daj da i mi činimo isto.