Sveta Marijana Cope

Život svete Marijane Cope

Premda je guba u Havajima 19. stoljeća većinu ljudi ispunjavala strahom, upravo je ta bolest potaknula veliku velikodušnost u ženi koja je postala poznata kao Majka Marijana s Molokaija. Njezina je hrabrost silno pridonijela poboljšanju života njezinih žrtava na Havajima, području koje je za njezina života (1898.) pripojeno Sjedinjenim Američkim Državama.

Velikodušnost i hrabrost Majke Marijane proslavljene su na njezinoj beatifikaciji 14. svibnja 2005. u Rimu. Bila je žena koja je svijetu govorila „jezikom istine i ljubavi“, rekao je kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Kongregacije za kauze svetaca. Kardinal Martins, koji je predvodio misu beatifikacije u Bazilici svetoga Petra, nazvao je njezin život „divnim djelom božanske milosti“. Govoreći o njezinoj posebnoj ljubavi prema osobama koje su trpjele od gube, rekao je: „U njima je vidjela patničko lice Isusovo. Poput milosrdnog Samarijanca, postala je njihovom majkom.“

Dana 23. siječnja 1838. Petru i Barbari Cope iz Hessen-Darmstadta u Njemačkoj rodila se kći. Djevojčica je dobila ime po svojoj majci. Dvije godine poslije obitelj Cope iselila je u Sjedinjene Američke Države i nastanila se u Utici, u saveznoj državi New York. Mlada Barbara radila je u tvornici do kolovoza 1862., kada je stupila sestrama Trećega reda svetoga Franje u Syracuseu, u saveznoj državi New York. Nakon redovničkih zavjeta u studenome sljedeće godine, počela je poučavati u župnoj školi Uznesenja.

Sveta Marijana Cope obnašala je službu poglavarice na više mjesta, a dvaput je bila i meštrica novakinja svoje družbe. Kao rođena voditeljica, u tri je navrata bila poglavarica bolnice svetoga Josipa u Syracuseu, gdje je mnogo naučila od onoga što će joj biti korisno tijekom godina provedenih na Havajima.

Izabrana za provincijalku 1877., sveta Marijana Cope jednoglasno je ponovno izabrana 1881. Dvije godine poslije havajska je vlada tražila nekoga tko bi upravljao prihvatnom postajom Kakaako za osobe za koje se sumnjalo da boluju od gube. Zamolba je upućena na više od 50 redovničkih zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Kad je taj poziv iznesen sestrama u Syracuseu, njih 35 odmah se javilo kao dobrovoljke. Dana 22. listopada 1883. Majka Marijana i još šest sestara otputovale su na Havaje, gdje su preuzele upravu nad prihvatnom postajom Kakaako nedaleko od Honolulua; na otoku Mauiju također su otvorile bolnicu i školu za djevojke.

Godine 1888. Majka Marijana i dvije sestre pošle su na Molokai da ondje otvore dom za „nezaštićene žene i djevojke“. Havajska je vlada bila prilično neodlučna poslati žene za tu tešku zadaću; za Majku Marijanu nije se trebala brinuti! Na Molokaiju je preuzela brigu o domu koji je sveti Damjan de Veuster bio osnovao za muškarce i dječake. Majka Marijana promijenila je život na Molokaiju unoseći u koloniju čistoću, dostojanstvo i radost. Svijetli rupci i lijepe haljine za žene bili su dio njezina pristupa.

Odlikovana Kraljevskim redom Kapiolani od havajske vlade i opjevana u pjesmi Roberta Louisa Stevensona, Majka Marijana nastavila je vjerno svoje djelo. Njezine su sestre među havajskim narodom probudile nova duhovna zvanja i još uvijek djeluju na Molokaiju.

Sveta Marijana Cope umrla je 9. kolovoza 1918., beatificirana je 2005., a kanonizirana sedam godina poslije. Njezin je život uzor milosti, služenja, dobrote i ljubavi. Sveta Marijana Cope: moli za nas!

Razmišljanje

Državne su vlasti oklijevale dopustiti svetoj Marijani Cope da bude majka na Molokaiju. Trideset godina predana služenja pokazalo je da su njihovi strahovi bili neutemeljeni. Bog darove daje bez obzira na ljudsku kratkovidnost i dopušta da oni procvjetaju radi Kraljevstva.

Kliknite ovdje za više o Svetoj Marijani Cope!