Sveta Marija Magdalena

Sveta Marija Magdalena, poznata i kao Magdalena ili Marija iz Magdale, najvjerojatnije je dobila ime po živahnom ribarskom mjestu Magdali na zapadnoj obali Galilejskoga jezera. Sve što znamo o Mariji dolazi iz Evanđelja. Luka 8, 1–3 predstavlja je kao jednu od mnogih žena koje su pratile Isusa i Dvanaestoricu te ih posluživale od svojih dobara. Za te se žene kaže da su bile „izliječene od zlih duhova i bolesti”, a za Mariju se izričito navodi da je iz nje bilo istjerano „sedam đavola”.

To što je bila oslobođena od sedam đavola nosi duboke posljedice. To može značiti da je Marija doista bila opsjednuta, obuzeta ili tlačena od sedam različitih đavola. Broj sedam također označuje puninu, pa to može značiti da je bila potpuno pod njihovom vlašću ili da je njezino oslobođenje od tih đavola, kao i od života grijeha i zla, bilo potpuno oslobođenje. Drugim riječima, nikada se nije vratila grijesima od kojih ju je Isus oslobodio. Neki drže da tih sedam đavola predstavlja sedam glavnih grijeha, što bi značilo da je Marija počinila teške prijestupe protiv svih sedam glavnih grijeha i bila oslobođena svake od tih grešnih navika.

U prethodnom poglavlju Lukina Evanđelja, u Luki 7, 35–50, susrećemo izvještaj o neimenovanoj „grešnici” koja prekida objed na kojem je Isus bio u kući Šimuna farizeja. Njezin grijeh nije imenovan, ali njezino je obraćenje očito. Donosi sa sobom „alabastrenu posudu pomasti” te stoji „odozada kod njegovih nogu”, plačući, suzama pere Isusove noge, otire ih svojom kosom i maže pomasti. Nakon govora farizeju koji je u srcu osuđivao i nju i Isusa, Isus kaže Šimunu: „oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.” Zatim se obraća njoj, oprašta joj i otpušta je u miru.

Kroz stoljeća mnogi su pretpostavljali da je ta grešnica bila Marija Magdalena. Iako je to moguće, a neki kažu i vjerojatno, nema sigurnoga načina da to znamo. Ta je grešnica mogla biti Marija iz Betanije, sestra Lazara i Marte. Mogla je to biti i neka druga žena koja se drugdje u Bibliji ne spominje, ili jedna od ostalih žena koje su pratile Isusa i posluživale njemu i Dvanaestorici.

Drugi put kada se Marija Magdalena izrijekom spominje u Bibliji jest kod Isusova raspeća. Matej, Marko i Luka navode da su ona i druge žene bile prisutne te promatrale izdaleka. Ivanovo Evanđelje, međutim, kaže da je stajala blizu križa uz Isusovu majku i tetu: „Uz križ su Isusov stajale majka njegova i sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena” (Ivan 19, 25).

Treći put Marija Magdalena spominje se nakon Uskrsnuća. Matej, Marko i Luka navode da je Marija Magdalena rano u nedjeljno jutro pošla na grob pomazati Isusovo tijelo te da je s njom bila još jedna ili više žena. Ivanovo Evanđelje, međutim, kaže da je pošla sama, našla kamen odvaljen i Isusovo tijelo nestalo. Tada je otrčala javiti Petru i Ivanu, koji su otišli provjeriti i našli grob prazan, upravo kako je rekla. Petar i Ivan zatim su otišli, ali je Marija ostala sjediti kod groba i plakati. U grobu su joj se ukazala dva anđela i razgovarala s njom. Potom se okrenula i ugledala nekoga koga je zamijenila s vrtlarom te ga upitala je li on odnio Isusovo tijelo, ali to je bio sam Isus. Kad je Isus izgovorio njezino ime: „Marijo!”, prepoznala ga je. Isus joj reče: „Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu. Nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu” (Ivan 20, 17). Marija je brzo pošla i javila učenicima da je vidjela Gospodina.

Budući da je upravo Marija bila prva poslana navijestiti Kristovo uskrsnuće ostalim učenicima, sveti Toma Akvinski nazvao ju je „apostolicom apostola”. Iako bi se iz Biblije moglo zaključiti da je Marija Magdalena bila prva koja je vidjela uskrsloga Gospodina, drugi drže da se Isus najprije ukazao svojoj vlastitoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji, premda to nije izrijekom zapisano u Evanđeljima. O tome je govorio papa sveti Ivan Pavao II., rekavši: „Doista, opravdano je misliti da je Majka vjerojatno bila prva osoba kojoj se ukazao uskrsli Isus. Ne bi li Marijina odsutnost iz skupine žena koje su u zoru pošle na grob (usp. Mk 16,1; Mt 28,1) mogla značiti da je ona Isusa već susrela?” (Opća audijencija, 3. travnja 1996.). O Mariji Magdaleni nakon biblijskoga izvještaja o Isusovu uskrsnuću ništa više nije poznato. Jedna stara predaja drži da je pratila Ivana i Blaženu Majku u Efez, gdje je provela ostatak svojih dana.

Dok častimo svetu Mariju Magdalenu, na osobit način slavimo Božje neograničeno milosrđe. Susret s Isusom zauvijek je promijenio Marijin život. Isus se nije sustezao povezati se s ovom ženom koja je bila oslobođena od sedam đavola. Isto tako, Isus nikada ne oklijeva sjediniti se s onima koji se iskreno kaju za svoje grijehe, bez obzira na njihovu prošlost. Marijin nam život također govori da ima nade za svakoga. Prije svoje preobrazbe, mnogi koji su je poznavali možda bi je lako bili otpisali kao beznadnu. Isus to s njom nije učinio, a ne čini to ni s kim. Papa Franjo uzdigao je 2016. spomendan svete Marije Magdalene na stupanj blagdana u liturgijskom kalendaru. Učinio je to tijekom Izvanredne jubilejske godine milosrđa kako bi istaknuo važnu ulogu koju je sveta Marija Magdalena imala u Evanđeljima, dubinu njezine ljubavi prema Kristu i božansko milosrđe Boga.

Razmišljaj o vlastitim grijesima i o očitovanoj grešnosti drugih. Za sebe, ako se boriš s nekim uobičajenim grijehom, znaj da je sloboda moguća. Za druge, ako si nekoga već otpisao, pokušaj ponovno zadobiti nadu. Moli za tu osobu i znaj da je s Kristom Isusom sve moguće. Tvoje molitve za grešnike i tvoje svjedočanstvo pred njima mogu im otvoriti vrata Isusova milosrđa, dajući im priliku koja im je potrebna da se pokaju i budu oprani u Božjem milosrđu.