Sveta Marija Eugenija od Isusa

Marija Eugenija od Isusa, rođena kao Anne-Eugénie Milleret de Brou, utemeljila je u Parizu Družbu sestara od Uznesenja. U obrazovanju djevojaka vidjela je mogućnost da se kršćanska vjera ukorijeni u životu obitelji i društva. Željela je škole u kojima će se ozbiljno učiti, razvijati sposobnost prosuđivanja i upoznavati Krista. Taj je pothvat započela kao mlada žena, nakon godina obiteljskih gubitaka i ponovnoga otkrivanja vjere. Više od pola stoljeća vodila je zajednicu čiji je život povezivao molitvu, studij i odgojni rad.

Rođena je 26. kolovoza 1817. u Metzu, u Francuskoj, u obitelji Jacquesa Millereta i Éléonore-Eugénie de Brou. Otac je stekao imetak u bankarstvu i sudjelovao u političkom životu. U obitelji je bilo prisutno liberalno mišljenje toga vremena, a redovita vjerska praksa nije zauzimala središnje mjesto. Majka je, međutim, djecu učila obazrivosti prema siromašnima te ih uključivala u pomoć potrebitim obiteljima. Anne-Eugénie odrastala je u materijalnom obilju, ali je uz majku upoznavala i odgovornost prema ljudima čiji je život bio znatno teži.

Prvoj je pričesti pristupila na Božić 1829. Taj je dan ostao važan u njezinu duhovnom pamćenju. Poslije ga je prepoznavala kao rani susret s Božjom ljubavlju, kojemu se vraćala i kada još nije jasno poznavala svoj put. Uslijedile su godine naglih promjena. Nakon financijskoga sloma 1830. obitelj je izgubila dotadašnju sigurnost i razdvojila se. Otac je ostao u Metzu, a Anne-Eugénie preselila se s majkom u Pariz. Majčina smrt od kolere 1832. ostavila ju je bez osobe uz koju je bila osobito povezana.

Nakon majčine smrti skrb o njoj preuzeli su obiteljski prijatelji i rođaci. U različitim pariškim kućama susretala je i raskošan društveni život i pobožnost koju nije mogla povezati s vlastitim pitanjima o vjeri i pravednosti. Ti su joj prijelazi otežavali pronalaženje oslonca. Iskustvo siromašnih obitelji koje je poznavala uz majku nije se lako mirilo sa zatvorenošću imućne sredine. U tim je godinama tražila život koji bi povezao vjeru, istinu i odgovornost prema drugima.

Prekretnica je došla u korizmi 1836., kada je u pariškoj katedrali Notre-Dame slušala propovijedi Henrija-Dominiquea Lacordairea. Njegovo izlaganje kršćanske vjere pomoglo joj je da je prihvati kao odgovor na pitanja koja je nosila. Taj je susret poslije opisivala kao obraćenje. Katolička vjera postala je oslonac njezina života i budućega rada. Počela je ozbiljnije upoznavati kršćansku misao i razmatrati kako bi obrazovanje moglo pomoći ljudima da povežu osobno uvjerenje s načinom života u društvu.

Godine 1837. upoznala je svećenika Théodorea Combalota. Predložio joj je osnivanje redovničke družbe posvećene odgoju djevojaka. Takav je rad trebao doprijeti do budućih obitelji i pomoći obnovi društva u svjetlu evanđelja. Anne-Eugénie prihvatila je pripravu za taj pothvat. Boravila je kod benediktinki Presvetoga Sakramenta, a zatim neko vrijeme kod sestara Pohoda Marijina. Upoznajući redovnički život, pripremala se za zajednicu koja će čuvati vrijeme za molitvu i istodobno preuzeti odgovornost za škole.

Družba sestara od Uznesenja osnovana je 30. travnja 1839. u skromnom pariškom stanu blizu crkve Saint-Sulpice. Anne-Eugénie uzela je redovničko ime Marija Eugenija od Isusa. Početak nije odmah značio i otvaranje škole: najprije je trebalo oblikovati zajednički život, pripremiti sestre i razraditi odgojni rad. Prva je škola otvorena 1841. Time je zamisao o kršćanskom odgoju djevojaka dobila svakodnevni oblik u nastavi, radu učiteljica i susretima s učenicama.

Marija Eugenija položila je prve zavjete 14. kolovoza 1841., a doživotne 25. prosinca 1844. Zajednici je nastojala dati čvrste temelje i jasnu svrhu. Godinama je radila na konstitucijama nadahnutima Pravilom svetoga Augustina. U njima je trebalo povezati različite obveze: zajedničku molitvu, redovničku izobrazbu, studij i odgojni apostolat. Družba je 1867. postala ustanova papinskoga prava, a konačne su konstitucije odobrene 1888., za pontifikata Lava XIII. Utemeljiteljica je taj dugi put pratila kao poglavarica i odgovorna odgojiteljica vlastitih sestara.

Odgoj je shvaćala šire od prenošenja školskoga gradiva. Djevojkama je trebalo omogućiti intelektualni, moralni i duhovni razvoj. Dobro obrazovanje trebalo ih je osposobiti da promišljeno donose odluke i preuzmu odgovornost u okolnostima u kojima će živjeti. Marija Eugenija vjerovala je da kršćanski odgoj može postupno mijenjati društvo preko konkretnih ljudi. Zato je inzistirala na ozbiljnoj pripravi sestara: učiteljica je trebala poznavati vjeru koju prenosi i predmete koje poučava, a učenicama pristupati kao osobama koje imaju vlastite sposobnosti i budućnost.

U duhovnosti Marije Eugenije središnje je mjesto imao Isus Krist, osobito otajstvo njegova utjelovljenja. Promatrala je Kristov dolazak među ljude kao temelj nade za ljudski život i povijest. Takvo ju je uvjerenje usmjeravalo prema odgoju: svijet u kojem učenice žive pripadao je području njihove kršćanske odgovornosti. Kontemplacija i djelovanje zato su se susretali u istom redovničkom pozivu. Snagu za služenje crpila je iz Euharistije. Molitva je podupirala rad u školi, a susreti s učenicama i njihovim potrebama unosili su u molitvu stvarne brige povjerenih joj ljudi.

Važnu je ulogu u njezinu životu imao Emmanuel d'Alzon, svećenik s kojim je od 1841. redovito razmjenjivala pisma i koji joj je postao duhovnik. Njihovo je prijateljstvo trajalo do njegove smrti 1880. Savjetovao ju je u vođenju družbe, dok je ona podupirala njegov osnivački pothvat. D'Alzon je utemeljio Augustince Uznesenja, mušku redovničku družbu. Marija Eugenija surađivala je s njim iz vlastitoga poslanja utemeljiteljice sestara od Uznesenja. Ta je povezanost pomagala razvoju šire duhovne obitelji uz očuvanje odgovornosti pojedinih zajednica.

Među prvim sestrama bila je i Thérèse-Emmanuel, rođena Catherine O'Neill. Dugo je vodila pripravu novakinja i zajedno s Marijom Eugenijom oblikovala život mlade družbe. Utemeljiteljica se pritom brinula i za zdravlje sestara, njihove teškoće i sposobnost da izdrže zahtjeve službe. Njezina pisma svjedoče o takvoj konkretnoj pozornosti. Tijekom njezina dugog života mnoge su sestre umrle mlade, često od tuberkuloze. Širenje škola i otvaranje novih kuća uključivali su tako i gubitke ljudi s kojima je započinjala ili nastavljala rad.

Za njezina je života nastalo trideset redovničkih zajednica u devet zemalja. S rastom družbe trebalo je održavati vezu među udaljenim kućama i prenositi zajednički odgojni duh. Marija Eugenija činila je to vodstvom, pismima i trajnom brigom za pripravu sestara. Podupirala je i početnu izobrazbu članica drugih zajednica duhovne obitelji Uznesenja. Poslije pedeset i pet godina na čelu družbe, zbog narušena zdravlja odstupila je 1894. s mjesta vrhovne poglavarice.

Posljednje je godine provela u zajednici kojoj je posvetila život. Dana 9. ožujka 1898. posljednji je put primila pričest, a umrla je u noći 10. ožujka u Parizu. Njezin se grob nalazi u matičnoj kući Družbe sestara od Uznesenja. Škole i zajednice koje je osnovala nastavile su svoj rad nakon njezine smrti, čuvajući povezanost redovničke molitve i obrazovanja koju je postavila u temelje družbe.

Papa Pavao VI. proglasio ju je blaženom 9. veljače 1975., a papa Benedikt XVI. svetom 3. lipnja 2007. Spomendan joj je 10. ožujka. Njezino je ime ostalo povezano s povjerenjem u mogućnosti kršćanskoga odgoja, osobito obrazovanja djevojaka. Žena koja je u mladosti izgubila obiteljsku sigurnost izgradila je zajednicu posvećenu tome da mladim ljudima omogući znanje, vjeru i odgovornu pripravu za život.