Sveta Marija Bogorodica
- Slavi se
- 1. siječnja
- Svetkovina
Marija iz Nazareta u kršćanskoj vjeri zauzima jedinstveno mjesto kao majka Isusa Krista. Naslov Bogorodica ne govori da je ona izvor Kristova božanstva, nego ispovijeda tko je njezin Sin: Isus je jedna osoba, pravi Bog i pravi čovjek. Marija stoga nije bila majka neke odvojene ljudske naravi, nego majka Isusa, vječnoga Sina Božjega koji je postao čovjekom.
Evanđelje po Luki predstavlja Mariju kao mladu ženu zaručenu s Josipom. Na anđelov navještaj da će začeti i roditi sina kojemu treba nadjenuti ime Isus odgovorila je riječima predanja: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.” Taj pristanak nije bio samo trenutak na početku njezina majčinstva. U njemu se očituje stav koji obilježava cijeli njezin život: slušanje Božje riječi, povjerenje i spremnost da prihvati put čije posljedice još ne može vidjeti.
Isusovo rođenje Mariju je uvelo u događaje koji su nadilazili svakodnevicu betlehemske obitelji. Pastiri su došli pokloniti se Djetetu i prenijeli poruku koju su čuli od anđela. Marija je njihove riječi čuvala i prebirala u srcu. Evanđeoski opis ne prikazuje je kao osobu kojoj je sve odmah jasno. Prikazuje je kao onu koja prima, pamti i razmatra, postupno ulazeći u otajstvo svojega Sina.
Njezino majčinstvo sjedinjavalo je prisnost i klanjanje. Isus je bio dijete koje je nosila, rodila i odgajala, ali istodobno i njezin Spasitelj. Zato se Marijin odnos prema njemu ne iscrpljuje u naravnoj vezi majke i sina. Ona mu pripada i kao službenica Božja, vjerom prihvaćajući njegovu osobu i poslanje.
Kada je jedna žena iz mnoštva Isusovu majku nazvala blaženom zato što ga je nosila i dojila, Isus je odgovorio da su blaženi oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je. Tim riječima nije umanjio Marijino dostojanstvo. Naprotiv, otkrio je njegovu dubinu. Marija nije blažena samo zbog tjelesnoga majčinstva, nego zato što je riječ primila i živjela. Njezino „da” pri navještenju postalo je trajna poslušnost.
Ta je poslušnost dosegnula osobitu težinu pod križem. Marija je ostala uz Sina u času njegove patnje i smrti, kada su obećanja o kraljevstvu mogla izgledati neshvatljivo udaljena. Ondje se njezino majčinstvo pokazalo kao vjernost koja ne uzmiče pred boli. Kršćanska ju je predaja upravo zbog njezina odnosa prema Kristu prepoznala i kao majku njegovih učenika, ženu čija majčinska briga obuhvaća Božji narod.
Mariju se ne naziva Bogorodicom zato da bi se pozornost odvojila od Krista, nego da bi se očuvala puna istina o njemu. Ako je on doista Bog koji je postao čovjekom, tada žena koja ga je rodila s pravom nosi naslov Majke Božje. Marijino dostojanstvo stoga uvijek upućuje na Sina: sve što je u njezinu životu veliko proizlazi iz Božje milosti i njezina slobodnog odgovora toj milosti.
Svetkovina Svete Marije Bogorodice slavi se 1. siječnja, osmoga dana nakon Božića. Na početku građanske godine pogled se vraća otajstvu utjelovljenja i ženi koja je Božju riječ primila vjerom, tijelom i cijelim životom. Njezin se život može sažeti u pozorno slušanje, ponizno prihvaćanje i vjernost koja traje od navještenja do križa. Upravo zato Marija ostaje uzor učenice: njezina veličina nije u samopotvrđivanju, nego u tome što se potpuno otvorila Božjemu djelovanju.
