Sveta Margareta Škotska

Margareta od Wessexa rođena je u engleskoj kraljevskoj lozi. Njezin djed bio je kralj Edmund Željeznoboki, koji je vladao manje od jedne godine. Nakon smrti kralja Edmunda, Margaretin otac Edward možda je bio poslan na dvor švedskoga kralja radi zaštite, a poslije u Kijev dok je još bio dojenče. Zbog toga ga se obično naziva Edward Izgnanik. Godine 1046. princ Andrija Ugarski postao je kralj Ugarske, a Edward Izgnanik stupio je u njegovu službu te se naposljetku oženio Agatom i dobio troje djece: Margaretu, Kristinu i Edgara Æthelinga. O Agati se malo zna, ali prema jednoj teoriji bila je unuka Svetoga Stjepana, kralja Ugarske, i kći cara Svetoga Rimskog Carstva Henrika II. Agata i Edward Izgnanik bili su dobri roditelji svojoj djeci, brinući se da budu dobro obrazovana i odgojena u snažnome katoličkom domu.

Godine 1042. Edward Ispovjedalac postao je kralj Engleske — i poslije je kanoniziran, kao jedini engleski kralj koji je postao svetac. Kralj Edward Ispovjedalac nije imao nasljednika kojemu bi predao krunu, pa je pozvao Edwarda Izgnanika, Margaretina oca, i njegovu obitelj natrag u Englesku, gdje su stupili na kraljevski dvor. Edward Izgnanik ubrzo je nakon toga umro, pa je Margaretin brat Edgar Ætheling postao mogući nasljednik prijestolja.

Godine 1066., kad je umro kralj Edward Ispovjedalac, nastao je sukob oko prava nasljeđivanja. U toj pomutnji velikaši su brzo izabrali Harolda II. i okrunili ga za kralja. Međutim, daleki rođak, Vilim Normandijski, poznat i kao Vilim Osvajač, polagao je pravo na prijestolje. Vilim je iznosio mnoge razloge, među njima i tvrdnju da mu se Harold zakleo kako će ga poduprijeti kao kralja Engleske te da je tu prisegu položio nad relikvijama jednoga sveca, što ju je činilo obvezujućom. Čak se i papa složio s Vilimovim zahtjevom. Ubrzo nakon što je Harold II. bio okrunjen za kralja, Vilim je napao Englesku, a Harold II. poginuo je u boju. Velikaši su poduprli Edgara Æthelinga, Margaretina brata, kao sljedećega kralja, ali kada je Vilim ujahao u London, plemstvo se predalo, a Edgar se odrekao svoga prava na prijestolje, nikada ne okrunjen.

Godine 1068. udovica Agata odlučila je zaštititi svoju djecu od normanskih osvajača i od mogućega kaosa koji bi mogao nastati zbog pobune protiv njih. Ukrcala se na brod s Edgarom, Margaretom i Kristinom te isplovila prema svojoj domovini, vjerojatno Ugarskoj. Predaja kaže da je oluja skrenula brod s puta te ga razbila o škotsku obalu. U Škotskoj je kralj Malcolm III. primio izbjeglu kraljevsku obitelj i pobrinuo se za njihovu sigurnost.

Od djetinjstva je Margareta rasla u dubokoj ljubavi prema Bogu. Živjela je vrlo strogo i uredno, proučavala Sveto pismo i druge pobožne knjige te rasla u oštroj pronicavosti za Božje stvari. Njezin najraniji životopisac opisao ju je kao novu Mariju iz Betanije, koja je sjedila do Isusovih nogu, slušala njegovu riječ i pohranjivala je u svome srcu.

Kad je ta kraljevska obitelj stigla u Škotsku, mladi kralj Malcolm, udovac s dvojicom sinova, odmah je zamijetio Margaretinu ljepotu. Njezina tjelesna ljepota bila je još više uzvišena ljepotom njezine duše, koja se očitovala u pobožnosti, kreposti i razboritosti. Nije trebalo dugo da se njih dvoje zaljube i vjenčaju, a Margareta postane škotskom kraljicom.

Kraljica Margareta brzo je shvatila da moć i utjecaj koji su joj dani ne smiju služiti njezinim vlastitim sebičnim ciljevima, nego dobru Škotske i osobito rastu Kraljevstva Božjega. Kao kraljica ubrzo je osvojila ljubav i divljenje naroda. Kako stoji u njezinu prvom životopisu: „Ništa nije bilo čvršće od njezine vjernosti, postojanije od njezine naklonosti ni pravednije od njezinih odluka; ništa nije bilo ustrajnije od njezina strpljenja, ozbiljnije od njezinih savjeta ni ugodnije od njezina razgovora.”

Prije Margaretina dolaska u Škotsku, škotska je Crkva slijedila stare keltske predaje. Kad su se Rimljani u petome stoljeću povukli iz Britanije, škotska je Crkva ostala izdvojena od Rimskoga Carstva i od daljnjega razvitka Crkve. U Škotskoj su opati samostana bili glavni izvor crkvenoga utjecaja i upravljanja, više nego biskupi biskupija. Liturgijska se praksa razlikovala, uključujući liturgijski kalendar i običaje.

Kraljica Margareta bila je odgojena u rimskoj predaji pod utjecajem svoje majke. Odmah je uočila razlike između keltskih običaja među Škotima i ostatka rimokatoličkoga svijeta. Stoga je s ljubavnim poštovanjem, snagom i krepošću počela uvoditi promjene u Crkvu u Škotskoj. Govorilo se da je zbog svoje dobrote i bistrine misli imala velik utjecaj na svoga muža, pa ju je podupirao u reformama. Također se govorilo da mu je redovito čitala iz Biblije, jer on nije znao čitati.

Kraljica Margareta sazivala je sinode kako bi se uredile razlike između keltske prakse i ostatka Rimokatoličke Crkve, kao što su vrijeme korizme i Uskrsa, način slavljenja mise, svetkovanje Dana Gospodnjega i ženidbeni propisi. Time je učvrstila veze s papom u Rimu, oslobađajući Škote njihove dugotrajne izdvojenosti. Osim sinoda, kraljica Margareta obnovila je trošne crkve, gradila nove i uvela benediktince u Škotsku podigavši glasovitu opatiju u Dunfermlineu, u kojoj su poslije pokopani brojni škotski vladari. Poznata je i po izvanrednoj ljubavi prema siromasima: hranila je gladne, saginjala se i prala noge siromasima, skrbila se za siročad i organizirala vjersku pouku diljem kraljevstva.

Kralj Malcolm i kraljica Margareta imali su zajedno osmero djece, šest sinova i dvije kćeri. Trojica njihovih sinova poslije su postala škotski kraljevi, jedan je postao opat, a jedna je kći postala engleskom kraljicom. Godine 1093. kralj Malcolm i Margaretin najstariji sin Edward poginuli su u boju. Kad je četrdesetdevetogodišnja Margareta, prikovana uz postelju u edinburškom dvorcu zbog narušena zdravlja, čula tu vijest, umrla je od žalosti tri dana poslije.

Isus one koji imaju moć i bogatstvo poziva na visoko mjerilo: „Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje” (Matej 19,24). Sveta Margareta bila je bogata koliko je to čovjek u njezino doba mogao biti, ali je nadvladala napasti zemaljskoga bogatstva i moći te u molitvi posvetila svoj život slavi Božjoj i spasenju duša. Bila je dostojan zemaljski odraz Kraljice neba, Majke Božje, i osobito onima koji imaju bogatstvo i utjecaj pruža primjer koji mogu slijediti.