Sveta Margareta Clitherow

Sveta Margareta Clitherow bila je supruga, majka i katolička mučenica iz engleskoga grada Yorka. U vrijeme kada su svećenici morali skrivati svoju službu, otvorila im je dom i omogućavala slavljenje mise. Njezina se vjernost Crkvi očitovala u poslovima običnoga kućanstva: trebalo je naći prostor za svećenika, pružiti mu uzdržavanje, okupiti vjernike i brinuti se za katolički odgoj djece. Zbog pomaganja svećenicima dospjela je pred sud, a umrla je 25. ožujka 1586. Crkva je časti kao jednu od Četrdeset mučenika Engleske i Walesa. U Yorku je ostala poznata i pod imenom Biser Yorka.

Rođena je kao Margaret Middleton, najvjerojatnije oko 1556., u yorkškoj građanskoj obitelji. Njezin otac Thomas Middleton izrađivao je i prodavao voštane svijeće. Bio je ugledan gradski građanin te je obnašao i službu šerifa Yorka. Majka joj se zvala Jane, rođena Turner. Margareta je tako odrasla u sredini u kojoj su obiteljski rad, trgovina i gradske službe bili usko povezani. Njezina rana mladost pripadala je razdoblju velikih vjerskih promjena u Engleskoj, nakon odvajanja od Rima i uspostave državne Crkve. Katolička vjera, koju je poslije prihvatila, više nije bila vjera zaštićena javnim poretkom.

Godine 1571. udala se za Johna Clitherowa, imućnoga mesara i udovca s dvojicom sinova. Živjeli su u ulici Shambles, među trgovinama i radionicama staroga Yorka. Margareta je pomagala u suprugovoj mesnici i preuzela svakodnevne obiteljske dužnosti. Postala je majka; među njezinom djecom poznati su Henry i Anne. Njezin se poziv ostvarivao u braku, uz supruga i djecu, a njezin će dom s vremenom postati i mjesto susreta katoličkih vjernika. Obiteljski život i pomaganje progonjenoj Crkvi isprepletali su se pod istim krovom.

Oko 1574. Margareta je prihvatila katoličku vjeru. John je ostao pripadnik državne Crkve, ali je podnosio posljedice ženina izbora i plaćao novčane kazne koje su joj izricali zbog nedolaska na propisana bogoslužja. Njegov brat William bio je katolički svećenik. U obitelji se, dakle, nisu svi našli na istoj strani tadašnjih vjerskih podjela. Margaretin je katolički život uključivao pripadnost Crkvi i sakramente, a to je uskoro zahtijevalo daleko više od privatne odluke. Vlasti su kažnjavale izostajanje iz državne crkve, dok su okupljanja katolika i sklanjanje njihovih svećenika donosili još teže opasnosti.

Zbog svoje vjere više je puta boravila u zatvoru u Yorku. Ondje je naučila čitati. Tamnovanje je ograničavalo njezin dodir s obitelji i prekidalo redovit život kućanstva, ali nije dovelo do napuštanja katoličke vjere. U prikazima njezina života sačuvan je spomen molitve tijekom zatočeništva. Njezina pobožnost nije ostala vezana samo uz dom i dane slobode: pratila ju je i ondje gdje nije mogla raspolagati svojim vremenom ni vratiti se djeci kada bi poželjela. Nakon zatvaranja ponovno je pomagala svećenicima i vjernicima.

Margareta je svećenicima pružala smještaj i uzdržavanje. U njezinu se domu slavila misa, a uređivala je i druga skrovišta. Kad je kuća bila pod nadzorom, za tu je svrhu unajmila prostor podalje od nje. Katolici iz susjedstva mogli su zahvaljujući toj pomoći dolaziti do sakramenata. U takvim je okolnostima sigurna soba imala osobitu vrijednost: svećenik je dobivao mjesto za službu, a vjernici priliku da sudjeluju u misi. Margareta je poznavala opasnost kojoj se izlaže. Pomoć svećeniku mogla je dovesti do pretrage, zatvora i smrtne kazne, a posljedice su zahvaćale cijelo kućanstvo.

Uz pružanje skloništa brinula se i za poučavanje. Vodila je malu katoličku školu te nastojala djeci omogućiti vjerski odgoj u sredini u kojoj ga nisu mogla slobodno primati. Henryja je poslala na školovanje u Engleski kolegij u Reimsu, gdje se mogao pripravljati za svećeništvo. Školovanje izvan zemlje bilo je povezano s engleskim katoličkim zajednicama na europskom kopnu. Za obitelj u Yorku ono je značilo i odvojenost od sina i novu pozornost vlasti. Johna su pozivali da objasni Henryjev odlazak u inozemstvo. Margaretina briga za vjeru djece tako je bila povezana s istim teškoćama koje su pratile njezino primanje svećenika.

U ožujku 1586. vlasti su pretražile kuću Clitherowovih. Otkriveno je skrovište za svećenike, a Margareta je uhićena pod optužbom da im je pružala utočište. Time je završilo razdoblje njezina potajnoga služenja u domu. Pred sudom se od nje tražilo da se izjasni o optužbi, ali ona je to odbila. Takav je odgovor u tadašnjem postupku imao teške posljedice. Nije se radilo samo o tome hoće li priznati pojedinu radnju: odbijanjem izjašnjavanja zaustavljala je uobičajeni tijek suđenja, za što je zakon predviđao prisilu koja je mogla završiti smrću.

Kako se prenosi, tim je odbijanjem željela poštedjeti djecu i druge svjedoke uvlačenja u postupak. Kad bi došlo do suđenja, od ljudi koji su poznavali njezin dom i njegove posjetitelje moglo bi se tražiti da svjedoče. Njezina je odluka tako mogla zaštititi i druge katolike koji su dolazili u kuću. Odbijanje izjašnjavanja ostalo je središnji događaj njezinih posljednjih dana. Ustrajala je i nakon što joj je zaprijećeno smrću.

Margareta je umrla u Yorku 25. ožujka 1586., u prostoriji za naplatu pristojbi na mostu preko rijeke Ouse. Usmrćena je pritiskanjem tijela teškim teretom, postupkom kojim se optuženika prisiljavalo da se izjasni. Njezino je tijelo potom tajno pokopano prema katoličkom obredu. Uspomenu na njezinu vjeru i smrt ubrzo je zapisao svećenik John Mush, koji ju je poznavao. Njegov je prikaz pridonio očuvanju uspomene na ženu čiji se javni život dotad odvijao među obitelji, trgovcima i susjedima jednoga engleskog grada.

Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 1929. Papa Pavao VI. proglasio ju je svetom 25. listopada 1970., zajedno s ostalim mučenicima Engleske i Walesa iz skupine Četrdesetorice. Među njima su svećenici, redovnici i laici, a Margareta svjedoči o udjelu žena i obitelji u očuvanju katoličkoga života tijekom progona. Njezino mučeništvo povezano je s konkretnim djelima: pružanjem utočišta svećenicima, omogućavanjem mise i poučavanjem djece.

Spomendan svete Margarete Clitherow slavi se u Engleskoj 30. kolovoza, zajedno sa svetim mučenicama Anne Line i Margaret Ward. To zajedničko slavlje razlikuje se od širih spomendana engleskih i velških mučenika. U Yorku njezinu uspomenu čuvaju svetište u ulici Shambles i samostan Bar Convent, u kojem se čuva relikvija koja se tradicionalno smatra njezinom rukom. Njezino ime nose crkve i škole, a štuje se i kao zaštitnica Katoličke ženske lige. U sjećanju Crkve ostala je katolička majka koja je svoj dom stavila u službu mise i vjernika te ustrajala u toj vjernosti do smrti.