Sveta Koleta iz Corbieja

Sveta Koleta iz Corbieja shvatila je crkvenu obnovu kao povratak jasnoći poziva, a ne kao osudu drugih. Klarise je vodila prema izvornom siromaštvu svete Klare, najprije prihvativši zahtjev reforme u vlastitu životu. Njezina je strogost bila uvjerljiva jer je bila povezana s molitvom, ustrajnošću i odgovornošću za konkretne zajednice.

Rođena je 13. siječnja 1381. u Corbieju u Pikardiji kao Nicolette Boellet, kći stolara povezanoga s benediktinskom opatijom. Nakon smrti roditelja tražila je oblik života koji bi odgovarao njezinu pozivu. Pridružila se franjevačkom Trećem redu te je od 1402. četiri godine živjela kao rekluza u maloj ćeliji uz samostansku crkvu.

U toj osami sazrelo je uvjerenje da treba pomoći obnovi Reda svete Klare. Snovi i viđenja koja izvori povezuju s tim pozivom pripadaju njezinu mističnom iskustvu; presudan povijesni plod bila je odluka da napusti sigurnost ćelije i preuzme težak javni zadatak.

Godine 1406., usred zapadnoga crkvenog raskola, obratila se Benediktu XIII. u Avignonu, kojega je Francuska tada priznavala kao papu. On ju je primio među klarise i ovlastio da osniva i reformira samostane. Taj povijesni kontekst valja imenovati: Koleta je djelovala u podijeljenoj Crkvi, a njezino odobrenje došlo je od avignonske strane raskola.

Uz pomoć franjevca Henrika de Beaumea započela je reformu. Prvi je samostan otvorila 1410. u Besançonu, a za njezina života nastalo je ili obnovljeno sedamnaest do osamnaest zajednica u Francuskoj, Flandriji i njemačkim zemljama. Koletinke su prihvaćale strogo zajedničko i osobno siromaštvo, post, jednostavnost života i vjernu molitvu časoslova.

Reforma nije ostala samo na pravilima. Koleta je obilazila samostane, podnosila otpor i poniženja te oblikovala konstitucije koje su poslije dobile daljnja crkvena odobrenja. S Henrikom de Beaumeom utjecala je i na manju reformnu granu franjevačke braće, poznatu kao koletinci.

Životopisi joj pripisuju viđenja, proroštva i čudesna uslišanja, osobito povezana s majkama i djecom. Te zgode pripadaju pobožnoj predaji i objašnjavaju zašto je zazivaju žene koje žele začeti, buduće majke i roditelji bolesne djece. Ne treba ih pretvarati u provjerljivu medicinsku kroniku.

Koleta je umrla 6. ožujka 1447. u Gentu. Papa Klement XII. proglasio ju je blaženom 23. siječnja 1740., a papa Pio VII. svetom 24. svibnja 1807. Njezin se spomen slavi 6. ožujka.

Koletina trajna poruka nije jednostavno poziv na stroži život. Ona pokazuje da se reforma provjerava vjernošću evanđelju, strpljivim građenjem zajednice i osobnom spremnošću da se nosi teret promjene. Iz osamljene ćelije izašla je kako bi drugima pomogla ponovno čuti ono bitno u njihovu pozivu.