Sveta Katarina Drexel

Sveta Katarina Drexel nije se odrekla bogatstva tako da ga je jednostavno ostavila iza sebe. Pretvorila ga je u škole, zajednice i prilike za ljude kojima je američko društvo uskraćivalo jednakost. Njezina odluka da postane redovnica dala je nasljedstvu novi smisao: novac je postao sredstvo služenja, a euharistijska vjera izvor borbe protiv rasne nepravde.

Rođena je 26. studenoga 1858. u Philadelphiji u obitelji bankara Francisa Drexela. Majka joj je umrla nekoliko tjedana nakon poroda, a otac se poslije ponovno oženio. U domu Drexelovih djevojke su dobile izvrsno obrazovanje, ali su jednako snažno učile da obiteljsko bogatstvo nije samo povlastica. Roditelji su pomagali siromašnima hranom, odjećom i novcem, nastojeći pritom sačuvati njihovo dostojanstvo.

Katarina je kao mlada žena upoznala bijedu domorodačkih zajednica na rezervatima i siromaštvo crnačkoga stanovništva. Nakon očeve smrti dobila je velik prihod iz obiteljskoga nasljedstva. Najprije je financirala škole i misije te tražila redovničke zajednice koje bi ondje poslale učitelje.

U razgovoru s papom Lavom XIII. zamolila je da pošalje misionare domorodačkim narodima. Papa joj je uzvratio pitanjem zašto sama ne postane misionarka. Taj je izazov pomogao razjasniti njezin poziv. Godine 1889. ušla je u novicijat Sestara milosrdnica u Pittsburghu, a 1891. s trinaest suradnica osnovala Sestre Presvetoga Sakramenta.

Nova zajednica bila je posvećena služenju američkim domorocima i Afroamerikancima. Katarina i njezine sestre osnivale su osnovne i srednje škole, samostane i misijske postaje. U New Orleansu su utemeljile Sveučilište Xavier, namijenjeno obrazovanju crnačkih studenata. Rad se odvijao u društvu duboko obilježenom zakonskom segregacijom i rasističkim nasiljem, pa izgradnja škola nije bila neutralno dobrotvorstvo, nego konkretno zauzimanje za dostojanstvo i obrazovanje.

Katarina je kao prva poglavarica povezivala organizacijsku odgovornost s osobnim siromaštvom. Velika sredstva kojima je raspolagala nisu bila vlasništvo zajednice bez ograničenja, ali je prihod godinama usmjeravala prema njezinu poslanju. Do njezine smrti sestre su vodile desetke škola, a zajednica je imala više od petsto članica.

Nakon srčanoga udara 1935. povukla se iz aktivnoga vodstva. Posljednjih dvadeset godina provela je uglavnom u molitvi. Ta tišina nije poništila njezin javni rad; pokazala je izvor iz kojega je djelovala. Presveti Sakrament nije joj bio pobožnost odvojena od društvenih odnosa, nego susret s Kristom koji traži da se svakomu prizna jednako ljudsko dostojanstvo.

Umrla je 3. ožujka 1955. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 20. studenoga 1988., a svetom 1. listopada 2000. Njezin se spomen slavi 3. ožujka, a zaziva se kao zaštitnica rasne pravde i odgovornih dobročinitelja.

Katarina Drexel ostavila je Crkvi više od priče o bogatoj nasljednici koja je ušla u samostan. Pokazala je da imetak postaje evanđeoski tek kada otvara vrata drugima, osobito onima kojima su obrazovanje i priznanje sustavno zatvarani. Njezina vjera dobila je oblik škole, učionice i zajednice koja ne pristaje na poniženje čovjeka.