Sveta Kateri Tekakwitha

Današnja sveta zaštitnica, Kateri (Catherine) Tekakwitha, američka Indijanka, svojim nadimkom, „ljiljan Mohawka“ prikladno se uklapa u proljetni ugođaj. Rodila se 1656. u tvrđavi Ossernon (danas Auriesville, sjeveroistočni dio grada Glenna, država New York) kao kći Kenneronkwe, poglavice plemena Mohawk i Kahente, njegove zarobljenice, Algonkinke katolkinje. Preživjela je i pošast boginja koje su joj 1660. unakazile lice, oslabile vid i usmrtile njezine roditelje i brata. Pleme je potom preselilo u Caughnawagu (danas naselje Fonda, država New York). Živjela je kod strica, koji je naslijedio njezinog oca kao poglavica i pomagala mu u kućnim poslovima. Njezino indijansko ime Tekakwitha znači “onu koja stvari postavlja u red”. Kasnije su je nazvali “ljiljanom” jer je bila izuzetno blaga i nježna djevojka. S francuskim katoličkim misionarima, isusovcima iz Kanade, prvi put je došla u dodir 1675. Obratio ju je i pokrstio otac Jacques de Lamberville na sam Uskrs, 18. travnja 1676, i dao joj ime Kateri (Catherine). Ostali članovi plemena zbog vjere su je često zlostavljali i ozbiljno joj prijetili pa je pobjegla. Pješačila je 200 milja kroz divljinu (šume, rijeke i močvare) dok nije stigla u indijansku misiju svetog Franje Ksaverskog u Sault Saint Louisu (Québec), blizu Montreala. Tamo je primila prvu pričest i čitav svoj život posvetila Kristu Gospodinu.

Često se povlačila u šumu i pred križem urezanim u jedno stablo provodila sate u razmatranju Isusove muke. Redovito je dolazila u crkvu, pomagala misionarima i obitelji koja joj je pružila gostoprimstvo. Protiv svojih unutarnjih muka i kušnji borila se strogom pokorom. Shrvana bolima i patnjama preminula je na današnji dan, 17. travnja 1680. u naselju Kahnawake (rezervat Indijanaca Mohawka), na južnoj obali rijeke Saint Lawrence, nedaleko kanadskog grada Montreala. Prema legendi u času smrti s njezinog lica nestali su svi ožiljci i ono je zasjalo čudesnom ljepotom. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a glas o njezinoj svetosti širio se na sve strane. Na njezin grob dolazili su brojni hodočasnici, naročito kršćani Indijanci i francuski kolonisti. Blaženom ju je proglasio 1980. papa Ivan Pavao II, a svetom 2012. papa Benedikt XVI. Zaštitnica je ekologa, boraca za zaštitu okoliša, prognanika, djece bez roditelja, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, sjevernoameričkih Indijanaca, Montreala i mnogih naselja, župa i crkava u Sjevernoj Americi.