Sveta Katarina Labouré

Sveta Katarina Labouré povezuje se s Čudotvornom medaljicom, ali je njezin život najvećim dijelom protekao u skrovitoj službi starima i nemoćnima. Marijanska ukazanja predala je duhovnom vodstvu Crkve, a zatim se vratila svakodnevnim poslovima bez traženja javnoga priznanja.

Rođena je 2. svibnja 1806. u Burgundiji kao Zoé Labouré, deveto od jedanaestero djece zemljoradničke obitelji. Nakon majčine smrti pomagala je u kući i na imanju. Godine 1830. stupila je u novicijat Kćeri kršćanske ljubavi u pariškoj Rue du Bac, a sljedeće je godine položila zavjete.

Katarina je izvijestila da joj se Blažena Djevica Marija 1830. ukazala u samostanskoj kapeli. U viđenju od 27. studenoga vidjela je prikaz Marije i znakove koji će biti oblikovani na medaljici. Svoja iskustva povjerila je ispovjedniku. Nakon dvije godine praćenja njezina života i crkvenoga ispitivanja pariški nadbiskup dopustio je izradu medaljice. Privatna objava ne dodaje novu istinu evanđelju niti obvezuje vjernike poput crkvenoga nauka; odobrenje pobožnosti znači da se ona može živjeti u skladu s vjerom.

Katarina je gotovo četrdeset godina služila u hospiciju u Reuillyju. Njegovala je stare i bolesne, vodila kućanske poslove i skrbila za gospodarske obveze zajednice. Većina sestara dugo nije znala da je upravo ona prenijela poruku povezanu s medaljicom. Ta šutnja čuva važnu ravnotežu: izvanredno iskustvo nije ju oslobodilo obične ljubavi, nego ju je u njoj učvrstilo.

Umrla je 31. prosinca 1876. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 1933., a papa Pio XII. svetom 1947. Vincentinska obitelj slavi je 28. studenoga, dok je Rimski martirologij navodi 31. prosinca.

Katarinin spomendan 28. studenoga usmjerava prema Mariji koja vodi Kristu, ali i prema bolesničkoj sobi u kojoj se provjerava svaka pobožnost. Milost koja ne postaje strpljiva služba ostaje bez svojega najvažnijeg ploda.