Sveta Katarina Aleksandrijska

Godine 331. prije Krista makedonski kralj Aleksandar Veliki utemeljio je grad koji će postati jedan od najvažnijih gradova sjeverne Afrike — Aleksandriju u Egiptu. Do vremena kada je Aleksandrija 30. godine prije Krista došla pod vlast novoosnovanoga Rimskog Carstva, bila je to cvatuća metropola velike kulture, učenosti, vjerske raznolikosti, trgovine i utjecaja. U trećem stoljeću Aleksandrija se izdigla kao jedno od pet glavnih patrijaršijskih sjedišta ranoga kršćanstva. Ostala su bila Rim, Antiohija, Carigrad i Jeruzalem. Aleksandrija je bila središte kršćanske učenosti, liturgijskoga razvoja i teološke rasprave. Upravo se u tom važnom gradu rodila jedna izvanredna plemenita djevojka, sveta Katarina Aleksandrijska. Život svete Katarine dolazi do nas iz legendarnih izvora, čija je povijesna pouzdanost upitna. Budući da su predaje o njoj stoljećima nadahnjivale vjernike, razmatrat ćemo te zgode.

Kao članica plemenite obitelji, Katarina je primila izvrsnu naobrazbu te je dobro poznavala književnost, pjesništvo, govorništvo, filozofiju, glazbu, matematiku i medicinu. Bila je i iznimne tjelesne ljepote te uzvišene ćudoredne kreposti. Njezina ljepota — združena s krepostima, plemenitim podrijetlom i umnošću — činila ju je idealnom zaručnicom. Premda su je prosili mnogi plemići, sve ih je odbila, jer nijedan od njih nije nadvisivao njezine ćudoredne kreposti i umnost. Ne nalazeći prikladna supruga, u dubini duše osjećala je da je pozvana na nešto veće.

Jednoga dana Katarinina majka, koja je potajno bila kršćanka, upoznala ju je sa svetim kršćanskim redovnikom. Taj je redovnik nju pak upoznao s njezinim budućim Zaručnikom, Gospodinom Isusom Kristom, budućim Zaručnikom njezine duše. U Njemu je otkrila čovjeka najveće mudrosti i ljepote, čiji je moralni lik bio neusporediv i čija je plemenitost bila iznad svake druge. Nakon što joj je podrobno govorio o Isusu, redovnik je Katarini dao ikonu Blažene Djevice Marije koja drži svoga maloga Sina.

Te je noći Katarina usnila san u kojem je promatrala Blaženu Majku kako drži svoga Sina. Katarina je nastojala ugledati lice Djeteta, ali se On neprestano odvraćao. Shvatila je da je to zato što još nije bila krštena te Kristovo Dijete nije moglo podnijeti pogled na nju. Njezina ljepota, umnost i plemenitost Njemu nisu značile ništa ako nije bila oprana vodama toga svetoga sakramenta. Ubrzo se vratila redovniku koji ju je poučavao u vjeri i primila krštenje.

Nakon Katarinina krštenja, sveti ju je redovnik potaknuo da usrdno moli Blaženu Djevicu Mariju. Provela je cijelu noć u toj molitvi i zaspala moleći. U snu joj se ukazala Blažena Majka sa svojim Djetetom, koje je u Katarini našlo veliku radost i izabralo je za svoju zaručnicu, dajući joj prsten i pozivajući je da prigrli zemaljsko djevičanstvo. Kad se probudila, prsten je još uvijek bio na njezinu prstu.

Nekoliko godina poslije, kada je Katarina bila u svojim kasnim tinejdžerskim godinama, car Maksimin odredio je da svi građani moraju u hramu prinijeti žrtvu rimskim bogovima. Katarina se pojavila za vrijeme žrtvovanja i odmah je bila zapažena zbog svoje ljepote i držanja. Poručila je caru da mu ima priopćiti nešto vrlo važno. Kad je stupila pred njega, Katarina ga je ukorila zbog njegova poganskoga vladanja i zbog naredbe kojom se zahtijevalo štovanje lažnih bogova. Car nije ostao zapanjen samo njezinom ljepotom i pojavom, nego ga je duboko dojmila i dubina njezine mudrosti te otmjenost njezina govora.

Car je bio toliko zadivljen da je znao kako na njezinu mudrost mora biti pružen odgovor kako bi opravdao svoj daljnji progon kršćana. Zato je okupio pedeset najmudrijih ljudi iz cijeloga Carstva da raspravljaju s Katarinom i dokažu njezinu zabludu. Dogodilo se upravo suprotno. Katarinina je mudrost bila tako velika da je nadvladala i pridobila mnoge od tih mudraca. Pozivala se na najbolje grčke filozofe kako bi dokazala svoje tvrdnje i potvrdila istinu da je Isus Spasitelj i da je Presveto Trojstvo jedan Bog. Mnogi od tih mudraca obratili su se, a car ih je zbog toga dao pogubiti.

Car je zatim pokušao drugačije. Nastojao je zavesti Katarinu, nudeći joj polovicu svoga kraljevstva i mjesto u kraljevskim odajama. Ona je to odbila. Tada je car dao da je bičuju dok joj krv nije prekrila zemlju, a potom ju je bacio u tamnicu.

Dok je Katarina bila u zatvoru, careva se žena zainteresirala za nju. Kad car nije bio prisutan, carica i zapovjednik straže došli su do Katarinine ćelije i slušali je. Oboje su bili toliko ganuti da su se obratili i primili krštenje.

Dok je bila u tamnici, golubica je Katarini donosila hranu, održavajući je zdravom i snažnom. Car je odlučio još jednom pokušati navesti je da se odrekne kršćanske vjere i pokloni bogovima. Ovoga puta zaprijetio joj je mučenjem na velikom kotaču koji je bio načinjen tako da joj rastegne cijelo tijelo i vrtnjom je usmrti. Prije nego što su Katarinu privezali za kotač, anđeo je učinio da se zavrti izvan nadzora i razbije naočigled svima. Tada je istupila carica i ukorila svoga muža, otkrivši da je postala kršćanka nakon što je slušala Katarininu mudrost. Car se toliko razgnjevio da je naredio da mu na mjestu odrube glavu ženi.

Sutradan je Katarina ponovno dovedena pred cara i ovoga je puta naredio da je pogube odrubljivanjem glave. U roku od jednoga sata nakon njezina pogubljenja anđeli su došli, uzeli njezino tijelo i položili ga na visine Sinajske gore, gdje je ostalo nedirnuto i neraspadnuto. Nekoliko stoljeća poslije, jedan sveti redovnik u samostanu podno Sinajske gore, sagrađenom oko gorućega grma, usnio je san koji ga je doveo do Katarininih relikvija. Uzeo je njezino tijelo i položio ga u samostansku kapelu, gdje počiva i danas.

Bile ove zgode legenda ili povijesna činjenica, pripovijest o svetoj Katarini otkriva nam duboke istine koje svi moramo prigrliti. Istinska mudrost ne dolazi samo iz učenja, nego iz sjedinjenja s Bogom. Istinska se ljepota postiže jedino odražavanjem Izvora svake ljepote. Plemenitost se mjeri samo Božjim sudom, koji podjeljuje milost i vječno dostojanstvo prema zaslugama čovjekova života. Savršenstvo ljudske kreposti zadobivaju samo oni koji su ispunjeni božanskim krepostima vjere, ufanja i ljubavi. Istinska je hrabrost moguća samo onda kada nas krijepi sam Krist.

Dok častimo svetu Katarinu i razmatramo te istine koje se odražavaju u njezinu životu, promotri ih u svjetlu vlastitoga života. Traži duhovne darove koje predstavljaju njezin život i predaje o njoj te nastoj nasljedovati one ljudske odlike koje mogu biti uzdignute jedino dubljim uranjanjem u božanski život našega Zaručnika.