Sveta Kasilda Toledska
- Slavi se
- 9. travnja
Sveta Kasilda Toledska u kršćanskoj predaji stoji kao žena koja je milosrđe iskazivala prije nego što je primila krštenje. Upravo ta dobrota prema zatočenicima daje njezinoj priči nosivu istinu: Božja milost može čovjeka voditi preko granica podrijetla, vjere i političkoga sukoba.
Povijesnih podataka o Kasildi ima malo. Njezin je životopis zapisan tek približno tri stoljeća nakon vremena u koje se smješta njezin život, pa pojedinosti treba čitati kao hagiografsku predaju. Prema njoj, Kasilda je bila kći muslimanskoga vladara Toleda u jedanaestom stoljeću. Živeći na dvoru, krišom je nosila hranu kršćanskim zarobljenicima.
Najpoznatija zgoda pripovijeda da su je zaustavili dok je pod odjećom nosila kruh. Kada je morala pokazati što skriva, kruh se pretvorio u ruže. Taj motiv pojavljuje se i u životopisima drugih svetica te se ne može uzeti kao suvremeno povijesno svjedočanstvo. U crkvenoj je umjetnosti ipak postao znakom milosrđa koje se ne da zaustaviti strahom od kazne.
Predaja dalje govori da se Kasilda teško razboljela i krenula prema izvorima kraj svetišta svetoga Vinka u blizini Briviesce. Ondje je ozdravila, primila krštenje u Burgosu te se nastanila blizu izvora, živeći u molitvi, samoći i pokori. Navodna godina rođenja 950. slabo je potvrđena, a sigurnije je njezinu smrt smjestiti oko 1050.
Kasildu ne treba pretvoriti u sredstvo polemike između muslimana i kršćana. Predaja je pamti najprije po činu kojim je u zatvoreniku vidjela čovjeka. Njezino obraćenje potom nije predstavljeno kao nagrada za neprijateljstvo prema prijašnjoj sredini, nego kao odgovor na primljenu milost. Zbog toga je osobito zazivaju obraćenici s islama, a njezin se kult povezao i s molitvom žena koje ne mogu začeti.
Spomendan svete Kasilde 9. travnja čuva priču čija je povijesna jezgra skromna, ali čiji je evanđeoski naglasak jasan. Put prema punini vjere započinje već onda kada čovjek, unatoč podjelama, gladnome daje kruh i progonjenome priznaje dostojanstvo.
