Sveta Julija Salzano

Sveta Julija Salzano gotovo je čitav svoj odrasli život provela u Casoriji, nedaleko od Napulja, poučavajući djecu i prenoseći vjeru ljudima različite dobi. Bila je školovana učiteljica, katehistkinja i utemeljiteljica Katehistica Presvetoga Srca Isusova. Redovnička družba koju je osnovala 1905. izrasla je iz dugogodišnjega rada u školi i katehezi. Julija je željela da kršćani upoznaju Krista, da razumiju vjeru koju ispovijedaju i da prema njoj oblikuju svoj život. Tomu je poslanju ostala vjerna sve do posljednjega dana.

Rodila se 13. listopada 1846. u gradu Santa Maria Capua Vetere, u pokrajini Caserta. Njezini su roditelji bili Diego Salzano i Adelaide Valentino. Otac je bio vojni časnik, a njegova je smrt prekinula obiteljsko djetinjstvo: Julija je tada imala tek četiri godine. Majka je ostala s djecom i teškoćama njihova uzdržavanja. Za malu je djevojčicu trebalo pronaći mjesto na kojem će dobiti odgoj i školovanje.

Julija je primljena u Kraljevsko sirotište u mjestu San Nicola la Strada, gdje su se za djevojčice brinule sestre milosrdnice. Ondje je provela djetinjstvo i dio mladosti. Odrastala je izvan roditeljskoga doma, među drugom djecom povjerenom redovničkoj skrbi. Sestre su joj pružile obrazovanje i kršćanski odgoj. Ustanova u koju je došla nakon očeve smrti tako je postala mjesto njezina učenja i vjerskoga sazrijevanja, prije nego što je i sama počela odgajati druge.

U tim je godinama primila sakramente kršćanske inicijacije. Prvoj je pričesti pristupila 8. prosinca 1854., a krizmi 1860. godine. Njezino se kasnije poslanje velikim dijelom odvijalo upravo uz djecu koja su se pripremala za sakramente. Vjera, škola i odgoj obilježili su tako i njezino odrastanje i njezin životni rad. Nakon boravka kod sestara nastavila se pripremati za učiteljsko zvanje te je stekla učiteljsku diplomu.

U listopadu 1865. preselila se s obitelji u Casoriju i počela poučavati u mjesnoj školi. Učiteljski ju je posao povezivao s djecom i njihovim obiteljima. U Casoriji je započelo najduže razdoblje njezina djelovanja, koje će potrajati do smrti. Pedagoško obrazovanje koje je stekla nije napustila kada se snažnije posvetila vjerskomu poučavanju; ono je ostalo dijelom njezina katehetskog rada.

Uz školske je obveze poučavala vjeronauk. Krug njezinih slušatelja nije se zadržao na školskim razredima: vjeru je prenosila djeci, mladima i odraslima. Djelovala je među ljudima različitih društvenih slojeva. Kateheza je postupno postala središnja zadaća njezina života. U njoj je povezivala učiteljsku pripremu s duhovnim žarom, vodeći računa o tome da se vjerska pouka približi osobi kojoj je namijenjena. Nije sve svoje snage ograničila na jednu dobnu skupinu ili na jedan školski naraštaj.

U Casoriji se razvijao i njezin molitveni život. Posebno je štovala Presveto Srce Isusovo i Blaženu Djevicu Mariju. U širenju pobožnosti Srcu Isusovu surađivala je sa svetom Katarinom Volpicelli, napuljskom utemeljiteljicom. Njihova je povezanost Julijin katehetski rad smjestila u širi krug crkvenoga djelovanja. Pobožnost Srcu Isusovu postala je važno obilježje njezina poučavanja i poslije je ušla u samo ime družbe koju je osnovala.

Za Juliju je Srce Isusovo bilo znak Kristove ljubavi koju je željela približiti drugima. Katehetsku je pouku povezivala s pozivom da se toj ljubavi odgovori vjerom i kršćanskim životom. Njezina se briga pritom protezala i na ljude ravnodušne prema vjeri. Za njih je molila, a apostolski rad povezivala s ustrajnom molitvom. Među njezinim zadaćama bilo je i oblikovanje kršćanske savjesti: pomoći čovjeku da upozna Kristov nauk i prema njemu prosuđuje vlastite postupke.

Godine rada prethodile su osnutku redovničke zajednice. Julija nije započela družbu na početku svoje učiteljske službe, nego nakon dugoga iskustva poučavanja i kateheze. U međuvremenu je zbog narušena zdravlja morala prestati s redovitom školskom službom te je 1890. umirovljena. Katehetski rad ipak je nastavila. Poučavanje vjere ostalo je njezina zadaća i onda kada više nije mogla obavljati sve poslove na koje je bila naviknuta kao učiteljica.

Katehistice Presvetoga Srca Isusova osnovala je 21. studenoga 1905. Julija je tada već bila u zreloj životnoj dobi. Nova je družba bila posvećena katehezi i kršćanskomu odgoju. U njezino je središte postavila služenje koje je sama godinama vršila: poučavati vjeru i pomagati ljudima da je upoznaju. Kao utemeljiteljica trebala je to poslanje prenijeti drugim ženama i oblikovati zajednicu koja će ga nastaviti. Njezino dotadašnje osobno djelovanje dobilo je trajniji redovnički oblik.

Zajednica je spajala posvećeni život i katehetsko poslanje. Molitva i pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu bile su povezane s konkretnim susretima i poučavanjem. Sestre su se pripremale za službu u kojoj je, uz vlastitu vjeru, bilo potrebno i umijeće poučavanja. U Julijinu se životu ta povezanost vidjela u dugome slijedu od učiteljske diplome i prve školske službe do odgoja novih katehistica. Nastojanje da se vjera dobro prenese drugim ljudima nosila je kroz različite životne zadaće.

I u starosti je ostala bliska djeci koja su učila vjeronauk. Njezina posljednja zabilježena katehetska služba pripada samomu kraju života. Dan prije smrti ispitivala je djecu koja su se pripremala za prvu pričest. Nakon više desetljeća poučavanja ponovno je bila uz najmlađe, provjeravajući njihovu pripremljenost za sakrament. Taj susret pripada stvarnomu završetku njezina rada: umrla je u Casoriji 17. svibnja 1929., u osamdeset trećoj godini života.

Poslije njezine smrti nastavilo se djelovanje družbe i započelo crkveno ispitivanje njezina života. U postupku za proglašenje blaženom proučavali su se njezini spisi i svjedočanstva o njezinim krepostima. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 27. travnja 2003. U homiliji je istaknuo njezinu povezanost apostolskoga djelovanja i neprestane molitve, osobito za obraćenje onih koji su postali ravnodušni prema vjeri. Time je pred Crkvu stavio obilježje koje je pratilo njezinu dugogodišnju katehetsku službu.

Papa Benedikt XVI. proglasio ju je svetom 17. listopada 2010. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Predstavio ju je kao apostolicu kršćanskoga odgoja te istaknuo kako je pedagošku pripravu povezivala s duhovnim žarom. Njezina je služba obuhvaćala različite dobi i društvene slojeve, a trajala je do posljednjih životnih sati. Crkva je u njezinu životu prepoznala svetost učiteljice i redovnice koja je dugotrajno i ustrajno prenosila vjeru.

Spomendan svete Julije Salzano slavi se 17. svibnja. Njezina je životna baština vezana uz Casoriju, uz družbu Katehistica Presvetoga Srca Isusova i uz mnoge ljude kojima je poučavanjem približila kršćansku vjeru. Od djevojčice odgojene kod sestara milosrdnica postala je učiteljica, zatim utemeljiteljica zajednice posvećene katehezi. Između tih razdoblja stoje godine svakodnevne službe, molitve i susreta s djecom, mladima i odraslima kojima je posvetila svoj život.