Sveta Agneza Češka

Sveta Agneza Češka, češki Anežka Přemyslovna, bila je princeza, klarisa, opatica i utemeljiteljica karitativnih ustanova u Pragu. Kraljevskim se brakovima suprotstavila kako bi prihvatila redovnički život. Osnovala je bolnicu, samostan klarisa i zajednicu iz koje su nastali Vitezovi Križa s Crvenom zvijezdom. Umrla je 1282., a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 12. studenoga 1989. Spomendan joj je 2. ožujka.

Princeza koja je izabrala samostan

Agneza je bila kći češkoga kralja Otokara I. i Konstancije Ugarske. Po ocu je pripadala dinastiji Přemyslovića i bila potomkinja svetih Ludmile Češke i Vjenceslava. Majka joj je bila sestra ugarskoga kralja Andrije II., pa je Agneza bila rođakinja svete Elizabete Ugarske.

Izvori se ne slažu o godini njezina rođenja. Jedni navode 1205., a drugi 1211.; za 1211. pojavljuju se i dva datuma, 20. siječnja i 20. lipnja. Sigurno je da je rođena početkom 13. stoljeća u češkoj kraljevskoj obitelji.

Kao trogodišnja djevojčica povjerena je svetoj Hedvigi Andeškoj, supruzi šleskoga vojvode Henrika Bradatoga. Odgajale su je cistercitkinje u Trzebnici, a školovanje je poslije nastavila kod premonstratenki u Češkoj. Samostanski život upoznala je mnogo prije nego što je mogla samostalno odlučivati o svojoj budućnosti.

Kraljevska je obitelj Agnezinim brakom nastojala učvrstiti političke saveze. Kao dijete zaručena je za Henrika, sina cara Fridrika II. Zaruke su nakon šest godina raskinute. Potom se razmatrao brak s engleskim kraljem Henrikom III., a naposljetku joj je brak ponudio i sam car Fridrik II.

Agneza je odbila politički određenu ženidbu i odlučila život posvetiti molitvi i služenju. Za zaštitu svoje odluke obratila se papi Grguru IX. Predaja caru Fridriku pripisuje odgovor da se ne može uvrijediti zato što je Agneza njemu pretpostavila Kralja nebeskoga.

Bolnica, franjevci i klarise

Brat Vjenceslav I., češki kralj, darovao joj je zemljište u Pragu. Agneza je oko 1232. ili 1233. osnovala Bolnicu svetoga Franje za siromašne. Uz nju je podignula kuće za franjevce te samostan za klarise, prvi sjeverno od Alpa. Redovnički i bolnički sklop pripadao je među prve gotičke građevine u Pragu.

Preko franjevaca Agneza je upoznala život i zamisli svete Klare Asiške. Njih dvije nikada se nisu susrele, ali su se dopisivale više od dvadeset godina. Sačuvana četiri Klarina pisma Agnezi svjedoče o snažnoj duhovnoj povezanosti i govore o ljepoti franjevačkoga poziva, siromaštvu i odgovornosti poglavarice.

Agneza je 1234. ušla u zajednicu klarisa. S njom je stupilo još nekoliko plemkinja, a iz samostana San Damiano došlo je pet sestara kako bi pomogle novoj zajednici. Iako je postala opatica, radije se nazivala „starijom sestrom”. Kraljevsko podrijetlo nije ju udaljilo od običnih poslova: kuhala je sestrama te krpala odjeću siromašnima i oboljelima od gube.

U samostanu je strogo čuvala siromaštvo. Odbila je bratovu ponudu da zajednici osigura trajnu zakladu jer je željela ostati vjerna franjevačkomu oslanjanju na providnost i rad. Istodobno je vodila ustanove koje su zahtijevale ozbiljnu organizaciju i odgovornost.

Vitezovi Križa s Crvenom zvijezdom

Laičku skupinu koja je služila u bolnici Agneza je 1238. uredila kao novu redovničku zajednicu prema Pravilu svetoga Augustina. Njezina je glavna zadaća bila njega bolesnika. Zajednica je postala poznata kao Vitezovi Križa s Crvenom zvijezdom.

Agneza je upravljanje bolnicom predala novomu redu, ali je nastavila živjeti u klauzuri i voditi klarise. Njezin se život tako odvijao između kontemplativne molitve i ustanova koje su siromašnima i bolesnima pružale trajnu pomoć. Više od četiri desetljeća provela je u praškom samostanu.

Predaja joj pripisuje viđenja, ozdravljenja i proročanstvo o pobjedi kralja Vjenceslava. Stariji životopisi govore i o oživljenju bratove kćeri. Ti izvještaji pripadaju hagiografskoj predaji; povijesnu jezgru njezina života čine kraljevsko podrijetlo, odricanje od političkoga braka, osnivanje bolnice i samostana te dugogodišnje vodstvo klarisa.

Smrt i štovanje

Agneza je umrla u Pragu 1282. Izvori navode 2. ili 6. ožujka. Pobožnost prema njoj proširila se ubrzo nakon smrti, ali službeno priznanje stiglo je tek mnogo stoljeća poslije. Papa Pio IX. proglasio ju je blaženom 1874., a papa Ivan Pavao II. kanonizirao ju je 12. studenoga 1989.

Kao primarni spomendan navodi se 2. ožujka. U pojedinim se izvorima pojavljuju 6. ožujka i 13. studenoga, ali ti datumi nisu jednako usklađeni s ostalom predajom.

Samostan koji je osnovala počeo je propadati nakon husitskih ratova, a zajednica je ukinuta 1782. Obnovljeni kompleks danas je dio Nacionalne galerije u Pragu. Katolici u Češkoj 2011. obilježili su osamstotu obljetnicu njezina rođenja i posvetili joj cijelu godinu. U češkom je pamćenju povezana i s padom komunizma.