Sveta Ivana Jugan

Priča o svetoj Ivani Jugan

Rođena na sjeveru Francuske za vrijeme Francuske revolucije — u doba kada je državna vlast ukidala zajednice redovnica i redovnika — Ivana će poslije biti visoko hvaljena u francuskoj akademiji zbog suosjećajne skrbi svoje zajednice za siromašne starije osobe.

Kad je Ivani Jugan bilo tri i pol godine, njezin je otac, ribar, nestao na moru. Njezina udovica majka jedva je uspijevala sama podizati osmero djece; četvero ih je umrlo mlado. U dobi od 15 ili 16 godina Ivana je postala kuhinjska služavka u jednoj obitelji koja se nije brinula samo za svoje članove, nego je služila i siromašnim, starijim ljudima u okolici. Deset godina poslije Ivana je postala bolničarka u bolnici u Le Rosaisu. Ubrzo nakon toga pridružila se trećoredskoj skupini koju je utemeljio sveti Ivan Eudes.

Nakon šest godina postala je službenica i prijateljica jedne žene koju je upoznala preko trećega reda. Zajedno su molile, posjećivale siromahe i poučavale djecu katekizmu. Nakon smrti svoje prijateljice, Ivana je s još dvije žene nastavila sličan život u gradu Saint-Sevranu. Godine 1839. primile su svoju prvu stalnu gošću. Osnovale su družbu, primale nove članice i nove štićenike. Majka Marija od Križa, kako se Ivana Jugan sada zvala, do kraja 1849. utemeljila je još šest kuća za starije osobe, a u svima su služile članice njezine družbe — Male sestre siromaha. Do 1853. družba je brojila 500 članica i imala kuće sve do Engleske.

Opat Le Pailleur, kapelan, spriječio je 1843. ponovni izbor Ivane Jugan za poglavaricu; devet godina poslije odredio joj je poslove unutar družbe, ali nije dopuštao da bude priznata kao njezina utemeljiteljica. Godine 1890. Sveta Stolica uklonila ga je iz službe.

Kad je papa Lav XIII. 1879. dao konačno odobrenje konstitucijama njezine zajednice, Male sestre siromaha brojile su 2400 članica. Ivana je umrla kasnije iste godine, 30. kolovoza. Njezin je postupak uveden u Rimu 1970. Blaženom je proglašena 1982., a svetom 2009.

Razmišljanje

Ivana Jugan vidjela je Krista u onome što bi sveta Terezija iz Kalkute nazvala njegovim „žalosnim prerušavanjima“. S velikim pouzdanjem u Božju providnost i zagovor svetoga Josipa, spremno je prosila za mnoge domove koje je otvorila, oslanjajući se na dobar primjer sestara i na velikodušnost dobročinitelja koji su poznavali dobro što su ga sestre činile. One danas djeluju u 30 zemalja.

„Okom vjere moramo vidjeti Isusa u našim starcima — jer oni su Božji glasnogovornici“, rekla je Ivana jednom prigodom. Bez obzira na poteškoće, uvijek je bila kadra hvaliti Boga i ići naprijed.