Sveta Gertruda Velika

Sveta Gertruda Velika jedina je svetica kojoj je dan naslov „Velika“, a papa Benedikt XIV. dodijelio joj ga je sredinom osamnaestoga stoljeća kako bi istaknuo njezin izvanredan doprinos mističnoj teologiji. O Gertrudinu ranom djetinjstvu i obiteljskom podrijetlu ne zna se ništa osim da je rođena u Eislebenu, u Tiringiji, u Svetom Rimskom Carstvu, na području današnje Njemačke. U dobi od pet godina povjerena je samostanu Svete Marije u obližnjem gradu Helfti, koji je poslije premješten na posjed Hackebornovih. Zašto je ušla u samostan tako mlada, nije poznato. Najvjerojatnije su je roditelji, prema tada uobičajenom običaju, prikazali Bogu ili je Gertruda možda bila siroče.

Kad je malena Gertruda ušla u samostan, opatica je nosila isto ime, Gertruda od Hackeborna, danas blažena Gertruda od Hackeborna. Opatica Gertruda bila je izvanredna žena koja je samostanom upravljala četrdeset i jednu godinu, pomažući mu da procvate i donese obilne plodove. Često ga nazivaju „krunom njemačkih samostana“. Bila je iznimno pobožna i nastojala je da sestre redovito razmatraju bezgraničnu Kristovu ljubav, ozbiljno pristupaju putu svoje duše prema sjedinjenju s Bogom, gaje duboku ljubav prema Presvetom Srcu Isusovu i pokazuju duboku pobožnost prema Presvetoj Euharistiji. Svakodnevni život u samostanu sastojao se od pjevanja, moljenja božanskog časoslova, slavljenja svete mise te proučavanja Svetoga pisma i crkvenih otaca. Osim toga, sestre su živjele asketski, bavile se ručnim radom, dijelile zajednički život i obavljale ponizne svakodnevne dužnosti. Kad je malena Gertruda ušla u samostan, opatica Gertruda imala je oko dvadeset i devet godina. U samostanu je bila i opatičina mlađa sestra, Matilda od Hackeborna, danas sveta Matilda, koja je imala oko dvadeset godina i kojoj je petogodišnja Gertruda bila povjerena na skrb. Sestra Matilda poslije joj je postala najdraža prijateljica i duhovna voditeljica.

Sestra Matilda bila je u samostanu od najranije mladosti te je brzo rasla u svetosti i kreposti, naposljetku dosegnuvši same vrhunce svetosti. To je snažno djelovalo na zajednicu i privlačilo druge sestre dubljoj molitvi. Nakon što je mlada Gertruda provela u samostanu deset ili petnaest godina, sestra Matilda počela je imati viđenja Krista, Blažene Djevice Marije, anđela i svetaca, u kojima je prisno upoznavala najtananije i najuzvišenije pojedinosti njihova života, osobito Kristova života i muke te života Blažene Majke. Također joj je bilo uliveno duboko znanje i razumijevanje otajstava naše vjere, kao što su sakramenti, kreposti i svršetak vremena. Naposljetku, primila je i mnoge prekrasne molitve. A da ona to nije znala, njezine su sestre, pod vodstvom opatice Gertrude, počele zapisivati sve što je sestra Matilda doživljavala i primala.

Otprilike u isto vrijeme druga Matilda — Matilda iz Magdeburga — doselila se u samostan u Hackebornu u dobi od šezdeset i pet godina. Matilda iz Magdeburga živjela je samotničkim životom molitve i ljubavi te je također bila mističarka. U dobi od dvanaest godina imala je svoje prvo viđenje, viđenje Duha Svetoga, a poslije je ta viđenja počela zapisivati. Do vremena kad je došla u samostan u Hackebornu, već je bila napisala šest svezaka. U Hackebornu je dovršila svoju sedmu knjigu, Tekuće svjetlo Božanstva.

Ta šira slika života u samostanu Svete Marije oslikava pozadinu svete Gertrude Velike, koju danas častimo. Sestra Gertruda bila je blagoslovljena svetom i stegom prožetom opaticom. Njezina učiteljica i draga prijateljica, sestra Matilda od Hackeborna, bila je mističarka. Kad je ostarjela Matilda iz Magdeburga došla u samostan, najvjerojatnije ne polažući redovničke zavjete, našla se u prisutnosti još jedne mističarke. Što je drugo mogla nego i sama postati mističarka? Problem je bio u tome što se sestra Gertruda do toga časa još nije posve potpuno predala Kristu. Bila je izvrsna učenica sa snažnom željom da proučava sve znanosti i druge predmete svojega vremena. Isticala se u književnosti, glazbi i umjetnosti. Molila je, a u svemu što je činila bila je i snažne volje i odlučna. Ipak, kako je sazrijevala, počela je uviđati ispraznost stvari ovoga svijeta i žalostiti se zbog svoje mlakosti.

U siječnju 1281., kad je sestri Gertrudi bilo dvadeset i pet godina, imala je svoje prvo mistično viđenje. Isus joj se ukazao u liku prekrasna mladića od oko šesnaest godina govoreći: „Spasenje ti je blizu; zašto se izjedaš tugom?… Ja ću te spasiti, ja ću te izbaviti; ne boj se.“ Nakon toga mladi Isus položio je na nju svoju ruku kao potvrdu svoga obećanja. Potom joj je Isus rekao: „Lizala si prah s mojim neprijateljima i sisala med među trnjem; ali sada se vrati k meni — primit ću te i opojiti te bujicom svojih nebeskih radosti.“ Tada je ugledala trnovitu živicu koja je dijelila nju i Isusa, a predstavljala je njezine mnoge grijehe, te je vidjela kako Isus pruža svoju ruku, obilježenu tragovima čavala, dajući joj time obećanje da će je privući k sebi. O tom je susretu poslije zapisala:

Tim i drugim prosvjetljenjima prosvijetlio si i omekšao moj um, snažno me, po nutarnjem pomazanju, odvajajući od neuredne ljubavi prema književnosti i od svih mojih taština. Počela sam prezirati ono što mi je prije godilo; i sve što nisi bio Ti, o Bože srca moga, činilo mi se bezvrijednim. Ti jedini bio si mio mojoj duši. I hvalim, blagoslivljam, klanjam se i zahvaljujem iz dubine svoje duše, koliko mogu, premda ne koliko bih trebala, tvojemu mudrom milosrđu i tvojoj milosrdnoj mudrosti. Ti, moj Stvoritelju i Otkupitelju, nastojao si s tolikom ljubavlju podložiti moju nepobjedivu samodopadnost slatkoći svoga jarma, pripravljajući napitak primjeren mojoj naravi.

Tijekom sljedeće dvadeset i jedne godine sestra Gertruda živjela je život trajne mistične molitve, osobito za vrijeme božanskog časoslova i svete mise. Počela je redovito imati viđenja i primati duhovne spoznaje, od kojih je mnogo toga zapisivala. Odvratila se od zanimanja za ispraznosti ovoga svijeta i posvetila isključivu promatranju Boga i iskustvu mistične molitve, potpomognuta proučavanjem Svetoga pisma i crkvenih otaca.

Baština svete Gertrude Velike jedna je od najvažnijih među mističarima trinaestoga stoljeća. Tijekom posljednje dvadeset i jedne godine života ušla je u duboko sjedinjenje s Bogom i ta iskustva podijelila u brojnim spisima, od kojih su neki izgubljeni. Njezino najvažnije sačuvano djelo jest Glasnik Božje ljubavi, koje se sastoji od pet poglavlja; drugo je napisala sama, a ostala su napisale druge redovnice, bilježeći njezin život, duhovna iskustva i spoznaje onako kako ih je iznosila. Njezina knjiga Duhovne vježbe, zbirka molitava, razmatranja i duhovnih praksi, pomaže čitatelju rasti u pobožnosti, kreposti, ljubavi prema Euharistiji i pobožnosti prema Presvetom Srcu, kojemu je bila osobito vjerna. Sveta Gertruda također je od Isusa naučila koliko je važno moliti za siromašne duše u čistilištu. Dao joj je molitvu kojom ćemo zaključiti ovo razmatranje u čast Isusovoj zapovijedi koju joj je dao.

Sveta Gertruda nikada nije bila formalno kanonizirana, a njezini su spisi bili gotovo izgubljeni sve dok nisu bili otkriveni stoljećima nakon njezine smrti. U sedamnaestom stoljeću Crkva ju je počastila i podijelila joj „ekvipolentnu“ kanonizaciju. U osamnaestom stoljeću uvrštena je u Opći rimski kalendar, a njezine molitve i objave počele su biti šire poznate. Možda je Bog osobito htio njome poslužiti kako bi svojemu narodu danas, mnogo stoljeća nakon njezine smrti, objavio svoj nutarnji život. Razmotrite mogućnost da bolje upoznate ovu mističarku i njezine spise kako bi Bog i vas mogao ispuniti nečim od istih spoznaja i milosti koje je dao njoj.