Sveta Genoveva Pariška
- Slavi se
- 3. siječnja
Sveta Genoveva Pariška pokazuje kako se život posvećen Bogu može pretvoriti u odgovornost za cijeli grad. Nije imala javnu službu ni vojnu moć, ali pariška ju je predaja zapamtila kao ženu koja je u opasnosti smirivala strah, organizirala pomoć i vlastiti ugled stavljala u službu ugroženih. Njezina vjera nije je udaljila od zajednice, nego ju je učinila budnijom za njezine potrebe.
Rodila se oko 419.–422. u Nanterreu kraj Pariza. Predaja je povezuje s čuvanjem stada i susretom sa svetim Germanom iz Auxerrea, koji je u djevojčici navodno prepoznao poseban poziv. Kao mlada žena primila je veo posvećene djevice. Ne treba je nazivati redovnicom u kasnijem institucionalnom smislu; živjela je kao asketa i Bogu posvećena žena u okolnostima kasnoantičke Galije.
Nakon smrti roditelja preselila se u Pariz. Ondje je molitva bila povezana s djelotvornom brigom za ljude. Životopisi govore o pomoći siromašnima, skrbi za bolesne i utjecaju koji je stekla među stanovnicima i vladarima. Bila je povezana s franačkim kraljem Klodvigom i kraljicom Klotildom te je svoj položaj zagovornice koristila osobito za zatvorenike i osuđenike.
Najpoznatija zgoda smještena je u 451., kada je Atila s Hunima prodirao u Galiju. Parižani su htjeli pobjeći, a Genoveva ih je, prema predaji, pozvala da ostanu, mole i ne predaju se panici. Huni su zatim zaobišli Pariz i krenuli prema Orléansu. Povijesno nije moguće tvrditi da je Genovevino proročanstvo promijenilo Atilin vojni plan, ali predaja čuva stvarnu poruku njezina lika: strah ne smije razoriti zajednicu prije nego što opasnost dođe.
Druga predaja govori da je za opsade Pariza organizirala dopremu žita brodovima, spašavajući stanovnike od gladi. Ta je slika jednako važna kao priča o Atili. Genovevina se hrabrost nije iscrpljivala riječima; očitovala se u brizi za hranu i opstanak ljudi. Zbog toga ju je Pariz prihvatio kao zaštitnicu, zazivajući je poslije u ratovima, epidemijama i drugim nevoljama.
Umrla je u Parizu između približno 502. i 512. godine. Pokopana je u crkvi povezanoj sa svetim Petrom i Pavlom, koja je poslije nosila njezino ime. Tijekom Francuske revolucije velik dio njezinih relikvija bio je uništen, ali kult nije nestao. Genoveva je ostala jedan od temeljnih svetačkih likova Pariza.
Njezin se spomendan slavi 3. siječnja. Francuski oblik Geneviève označuje istu osobu, a ne drugu sveticu. Mnoga čudesa i pobožne zgode iz njezinih životopisa valja čitati kao slojeve razvijenoga kulta. Povijesna jezgra ipak ostaje jasna: posvećena žena stekla je autoritet služeći, a grad ju je zapamtio zato što je u trenutcima kolektivnoga straha vjeru pretvarala u razboritost, solidarnost i nadu.
