Sveta Francisca Ksaverska Cabrini

Marija Francisca Cabrini (Frances) rođena je u gradiću Sant’Angelo Lodigiano u Lombardiji, u današnjoj Italiji. U vrijeme njezina rođenja taj je kulturno talijanski grad bio pod vlašću Austrijskoga Carstva. Bila je najmlađa od trinaestero djece, od kojih je samo četvero doživjelo zrelu dob. Kao dijete pažljivo je slušala oca dok ju je nadahnjivao pripovijestima o misionarima u dalekim zemljama. Njezini su roditelji bili vrlo pobožni i dobro su odgajali svoju djecu u katoličkoj vjeri. Slijedeći primjer svoje majke i starije sestre Rose, Francisca je odmalena učila moliti te je rasla u pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu, osobito nakon što je papa Pio IX. blagdan Presvetoga Srca proširio na opću Crkvu, kad joj je bilo šest godina. Oko osme godine primila je sakrament potvrde i kasnije o tom danu rekla: „od toga časa više nisam bila od zemlje.“ Osjećala je da je duboko sjedinjena s Duhom Svetim.

U dobi od trinaest godina Francisca je pohađala školu u samostanu Kćeri Presvetoga Srca u obližnjem mjestu. Dok je bila s njima, njezina je ljubav prema Presvetom Srcu rasla. Željela se pridružiti sestrama i ući u samostan, ali ju je časna majka odbila zbog njezina slaba zdravlja. Nakon pet godina školovanja završila je školu s odličnim uspjehom, stekla učiteljsku svjedodžbu i vratila se u rodni kraj poučavati u župnoj školi. Nedugo zatim prešla je u župnu školu u susjednom mjestu Vidardo. Nakon dvije godine poučavanja, kad joj je bilo dvadeset godina, roditelji su joj umrli u razmaku od samo nekoliko mjeseci. Ubrzo nakon toga oboljela je od velikih boginja. Kad se oporavila, primila je to kao znak da Bog od nje traži nešto više, pa je zatražila primanje kod kanosijanki u Cremi, udaljenoj oko četrdeset milja, ali je ponovno bila odbijena.

Godine 1874., kad su Francisci bile dvadeset i četiri godine, biskup ju je pozvao da pomogne u sirotištu za djevojčice Kuća Providnosti, udaljenom oko dvadeset milja, u Codognu. Biskup je želio da se sirotištem upravlja onako kako bi njime upravljale redovnice, i vjerovao je da Francisca može pomoći dvjema starijim ženama koje su loše vodile ustanovu. Francisca je ubrzo uvidjela da su neke djevojke u sirotištu također zainteresirane za redovnički život, pa su 1877., kad joj je bilo dvadeset i sedam godina, Francisca i pet djevojaka položile redovničke zavjete pred biskupom. Francisca je svom imenu dodala Ksaverska, u čast velikoga isusovačkog misionara svetoga Franje Ksaverskoga, a biskup ju je imenovao vrhovnom poglavaricom. Unutar tri godine pokušaj majke Francisce Ksaverske Cabrini da živi redovnički život u Kući Providnosti naišao je na teškoće zbog kleveta onih drugih dviju žena. Imajući to na umu, biskup je 1880., kad joj je bilo trideset godina, pozvao majku Cabrini i djevojke koje su s njom položile zavjete da osnuju novi misionarski samostan u Codognu, koji je s vremenom postao Institut misionarskih sestara Presvetoga Srca Isusova. Majka Cabrini ostala je vrhovna poglavarica sljedećih trideset i sedam godina, sve do svoje smrti.

Majka Cabrini bila je ponizna i molitvena, ali i odlučna, marljiva, dobro organizirana i revna. Brzo je uredila novi samostan, premda je stigla s vrlo malo sredstava. U kapeli je bio postavljen oltar sa slikom Presvetoga Srca, koje je postalo izvor razmatranja i molitve mladim sestrama. Tijekom prvih nekoliko godina nakon osnutka družbe, Misionarske sestre Presvetoga Srca doživjele su brz rast te su im pristupile mnoge djevojke. Već unutar godine dana uz samostan su bili osnovani sirotište i dnevna škola. Unutar dvije godine osnovan je još jedan samostan, a unutar pet godina bilo ih je sedam. Sestre su se uzdržavale ručnim radom i vezom.

U rujnu 1887., s dopuštenjem svoga biskupa, majka Cabrini pošla je u Rim s nadom da će osnovati samostan u Vječnom Gradu i zatražiti konačno odobrenje svoje ustanove od Svetoga Oca. Unatoč nekim poteškoćama u odnosima s Rimskom kurijom, u ožujku 1888. papa Lav XIII. odobrio je njezino pravilo i konstitucije, a sestre su bile pozvane osnovati kuće u Rimu. Sada, kada su bile ustanova odobrena od pape, bile su slobodne putovati kamo god bi ih papa poslao. Dok je bila u Rimu, majka Cabrini susrela je biskupa Scalabrinija iz Piacenze, koji ju je potaknuo da osnuje samostan u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi skrbila za siromašne talijanske useljenike. Majka Cabrini, međutim, srcem je bila okrenuta Kini, kao i njezin zaštitnik sveti Franjo Ksaverski. U međuvremenu je biskup Scalabrini poslao pismo nadbiskupu Corriganu u New York, koji je odgovorio da će rado primiti sestre. Majka Cabrini odlučila je pitati samoga Svetog Oca. Na audijenciji je Svetomu Ocu iznijela svoju želju da osnuje misiju u Kini. Sveti Otac joj je brzo rekao: „Ne ćete poći na Istok, nego na Zapad!“ Time je stvar bila riješena i gotovo odmah majka Cabrini i njezine sestre pošle su brodom u Sjedinjene Američke Države. Premda je to bio nov i neočekivan izazov, suprotan njezinoj prvotnoj želji, često je samu sebe podsjećala: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4,13).

Majka Cabrini i šest sestara stigle su u New York 31. ožujka 1889. Po dolasku nadbiskup se iznenadio što su stigle tako brzo. Samostan za njih nije bio pripravljen pa ih je nagovarao da se zasad vrate u Italiju. Majka Cabrini to je odbila, rekavši da ju je poslao papa i da mu mora biti poslušna. Budući da samostan još nije bio spreman, sestre su našle gostoprimstvo kod sestara od milosrđa. Nedugo zatim majka Cabrini s ljubavlju je nagovorila nadbiskupa da dopusti njoj i njezinim sestrama useliti se u samostan. On je pristao i sestre su započele svoj rad među siromašnim Talijanima na Manhattanu. Osnovale su besplatnu školu, poučavale u mjesnoj župi i utemeljile sirotište, koje je ubrzo imalo stotine djece za koju su sestre prosile milostinju. Mnoge mlade Talijanke također su se pridružile njihovu radu sa sestrama.

Kad je sve bilo uređeno i stavljeno u pogon, majka Cabrini vratila se u Italiju s nekim od postulantica koje su im se pridružile u Americi kako bi mogle stupiti u novicijat u matičnoj kući u Codognu. Nakon što je pohodila sve svoje kuće u Italiji te posjetila papu Lava XIII. da ga izvijesti i primi njegov ohrabrujući blagoslov, majka Cabrini vratila se u Sjedinjene Američke Države u travnju 1890. sa sedam novih sestara. Nakon što je u West Parku osnovala novi samostan i sirotište, koje će godinu dana poslije postati i novicijat za Sjevernu Ameriku, majka Cabrini ponovno se vratila u Italiju da pohodi sve svoje samostane.

Tijekom sljedećih dvadeset i sedam godina majka Cabrini preplovila je ocean još oko dvadeset i tri puta, osnivajući više od šezdeset bolnica, sirotišta, škola i samostana u New Orleansu, Brooklynu, Denveru, Newarku, Philadelphiji, Scrantonu, Chicagu, Seattleu, Los Angelesu, Argentini, Brazilu, Nikaragvi, Engleskoj, Francuskoj i Španjolskoj. Za vrijeme plovidbi navikla je pisati pisma svojim sestrama, tako da ih je nastalo na tisuće i ona vjerno svjedoče o njezinim putovanjima i radu. Bila je neumorna utemeljiteljica, vođena i osnažena Duhom Svetim. Bila je suosjećajna i ponizna, učeći iz svoje neprestane meditacije o Presvetom Srcu. Bila je nadahnuće svima i za svoga je života privukla više od 1.000 mladih djevojaka da se pridruže njezinu poslanju. Devet godina nakon njezine smrti njezine su sestre osnovale svoju prvu kuću u Kini, bez sumnje po njezinu zagovoru. Godine 1946. postala je prva građanka Sjedinjenih Američkih Država koja je bila kanonizirana.

Sveta Francisca Ksaverska Cabrini od najranije je dobi znala da je Bog poziva da mu služi kao redovnica, ali nije mogla ni slutiti kakav će obilan plod donijeti njezin život. Radila je iz dana u dan, ispunjavajući volju Božju u svakom trenutku, neprestano ulazeći u poniznost, trpljenje, suosjećanje i milosrđe Presvetoga Srca Isusova. U njegovu Srcu otkrila je njegovu ljubav prema siromašnima, bolesnima, napuštenima i potrebitima te im je služila iz njegova Srca, postajući njegovo milosrđe za sve.

Počasti ovu svetu utemeljiteljicu časteći Presveto Srce Isusovo. Ta je pobožnost osobito važna onima koji trpe. Promatraj Isusovo ranjeno Srce i ljubav koja se izlijeva iz te rane, i postat ćeš dionikom milosrđa koje je majka Cabrini otkrila i dijelila.