Sveta Faustina Kowalska

Današnja slavljenica je i sveta Faustina (Faustyna) Kowalska, poljska redovnica, mističarka i promicateljica otajstva Božjeg Milosrđa. Rođena je kao Helena Kowalska 25. kolovoza 1905. u selu Głogowiecu kod Łęczyce (župa Świnice Warckie, Lódzko vojvodstvo), treća od desetero djece siromašne i pobožne seljačke obitelji. Helenin otac Stanisław bio je tesar i poljoprivrednik, marljiv i požan čovjek (svako jutro i svaku večer molio je časoslov Blažene Djevice Marije). Majka Marianna svoju djecu je od malenih nogu učila molitvi i radu. U svojem „Dnevniku” sveta Faustina zapisala je i sjećanja na rano djetinjstvo. “Kada sam bila na večernjoj svetoj misi, a Gospodin Isus izložen u pokaznici, darovana mi je Božja ljubav koja je ispunila moje malo srce. Gospodin mi je podario razumijevanje božanskih otajstava.” Često bi noću ustajala i molila. Završila je tri razreda škole, a prvu svetu pričest primila u devetoj godini. Na putu iz crkve upitao ju je susjed: “Zašto ne ideš s ostalim djevojčicama?” Njezin je odgovor glasio: “Idem s Gospodinom Isusom.” Kad bi se iz crkve oglasila zvona za podizanje, prekinula bi svaki posao, kleknula i pozdravila Isusov dolazak na oltar. Sa šesnaest godina otišla je u grad Aleksandrów i tamo radila godinu dana kao služavka u obitelji tamošnjeg vlasnika pekare i trgovine. Vratila se kući i zamolila roditelje za ulazak u samostan. Roditelji joj u početku nisu dali dopuštenje. Kad je Helena bila na jednom plesu u Lódzu, ukazao joj se Gospodin Isus, pokriven mnogobrojnim ranama. Tužnim glasom obratio se Heleni: “Koliko ću te puta morati zvati i koliko ćeš me puta odbiti? Odmah pođi u Varšavu. Tamo ćeš ući u samostan.” Helena je 1925. stupila u Družbu sestara Majke Milosrđa u Varšavi koja se bavila odgojem i zbrinjavanjem nevoljnih djevojaka. Dobila je redovničko ime Maria Faustyna od Presvetog Sakramenta. Prve zavjete položila je 1928, a vječne zavjete 1933. Nakon Varšave boravila je i u samostanima u Płocku, Vilniusu i Krakówu. Kao redovnica obavljala je poslove kuharice, vrtlarice i vratarke. Glasine o njezinom bogatom unutarnjem životu ubrzo su se proširile pa su je neki optuživali da je histerična sanjarica ili čak da je opsjednuta zlim duhovima. Pregledali su je vrhunski liječnici specijalisti i proglasili je potpuno zdravom. Faustina je od svoje družbe uvijek iznova tražila oprost za nesvjesne prijestupe i pogreške. Uz veliku pobožnost prema Djevici Mariji sestra Faustina bila je naročito gorljiva štovateljica euharistijskog Isusa. Jednom, kad se vratila iz bolnice, poglavarica je za nju odredila dodatnu hranu. Sestra koja ju je posluživala, zbog toga ju je u šali nazvala “princezom”. Na to je inače ponizna sestra Faustina odgovorila ponosno: “ I jesam princeza! Danas sam primila Gospodina u svetoj pričesti i kraljevska krv kola u meni!” Mističarka, obdarena čestim vizijama, primila je objavu Božanskog Milosrđa. Naređeno joj je da naslika Isusa, onakvog kakav se pojavljuje u njezinim viđenjima i da ispod napiše: „Isuse, u tebe se ufam!“ Učinila je to 1935, uz pomoć slikara Eugeniusza Kazimirowskog, s crvenim i bijelim svjetlom koje sjaji iz presvetog Srca Isusovog.

Na poticaj svojeg ispovjednika u Vilniusu, blaženog Michała Sopoćka, počela je voditi svoj „Dnevnik”. U „Dnevnik“ je od 1934. do 1938. zapisivala svoje vizije i objave, pored ostalog i ove Isusove riječi: „Ti ćeš izmiriti zemlju s nebom, umirit ćeš pravednu Božju srdžbu i izmoliti svijetu milosrđe. Bori se za spasenje duša. Ohrabruj ih da se pouzdaju u moje milosrđe, jer to je tvoja zadaća u ovom i u budućem životu. Tajnice mojeg najdubljeg otajstva, znaj, da si u isključivoj prisnosti sa mnom. Ti ćeš pripravljati svijet na moj konačni dolazak. Vječno ćeš stajati pred mojim prijestoljem kao živi svjedok mojeg milosrđa. Srce mojeg srca, ispuni se radošću.“ Uz pomoć blaženog Michała Sopoćka uspješno je pokrenula akciju da se na Bijelu nedjelju uvede svetkovina Božanskog Milosrđa s nizom popratnih pobožnosti (krunica Božanskog milosrđa, sat Božjeg Milosrđa, devetnica u čast Božanskog Milosrđa, od Velikog petka do Bijele nedjelje). U pratnji svojeg anđela čuvara prošla je čistilište i pakao, a 28. studenog 1936. otvorile su joj se i sve divote neba. Bolovala je od tuberkuloze. Kada zbog bolesti nije mogla ići na svetu misu, pričest joj je donosio anđeo. Na Veliki petak 1937. primila je skrivene rane Isusove. Preminula je na današnji dan, 5. listopada 1938, u Krakówu. Njezino tijelo počiva u tamošnjem svetištu Božanskog Milosrđa. Zaštitnica je Lódza i svoje rodne župe Świnice Warckie. Papa Ivan Pavao II. uputio je 1980. Crkvi encikliku o Božanskom Milosrđu (Dives in misericordia), a krakowski nadbiskup kardinal Franciszek Macharski uveo 1985. u svojoj nadbiskupiji blagdan Božanskog Milosrđa. Ivan Pavao II. proglasio je 1993. Faustinu Kowalsku blaženom, a 2000. svetom. Uvrstio je tada i svetkovinu Božanskog Milosrđa na Bijelu nedjelju.