Sveta Eudokija iz Heliopola
- Slavi se
- 1. ožujka
Sveta Eudokija u kršćanskoj je predaji zapamćena kao žena koja je napustila grešan život, razdijelila svoje bogatstvo i ostala vjerna Kristu sve do mučeništva. Povezuje se s Heliopolom u Feniciji, današnjim Baalbekom u Libanonu. Opširnija pripovijest o njezinu obraćenju potječe iz kasnije hagiografske predaje, koja je njezin život oblikovala kao snažno svjedočanstvo o pokajanju i Božjem milosrđu.
Ta predaja Eudokiju opisuje kao Samarijanku koja je ljepotom privlačila bogate ljubavnike i tako stekla velik imetak. Živjela je okružena raskoši, lijepom odjećom, nakitom i skupocjenim predmetima. Preokret u njezinu životu povezuje se s dolaskom monaha Germana u Heliopol. On se na putovanju zaustavio kod poznanika u kući pokraj njezine. Noću je ustao na molitvu, pjevao psalme i naglas čitao duhovni tekst o posljednjem sudu.
Eudokija je iz susjedne prostorije čula njegovo čitanje. Riječi o Kristu koji će suditi ljudima prema njihovim djelima potaknule su je da preispita vlastiti život. Ujutro je poslala po Germana i zatražila da joj objasni ono što je čula tijekom noći. Razgovor nije ostao samo na upozorenju na sud. German joj je govorio i o putu spasenja, obraćenju i pripremi za krštenje. Upozorio ju je na nepravedno stečena dobra te je uputio da zatraži pouku od svećenika i počne se pripravljati postom i molitvom.
Eudokija je zatvorila kuću za dotadašnje posjetitelje. U povučenosti se posvetila pouci i pokori. Svećenik kojega je pozvala ohrabrio ju je i poučavao u vjeri. German ju je ponovno posjetio prije nastavka svojega puta i poticao da ustraje. U središtu pripovijesti o tim susretima stoji uvjerenje da grješniku nije zatvoren put prema Bogu: priznanje grijeha vodi prema novom početku.
Krstio ju je biskup Teodot. Nakon krštenja sastavila je popis svojega imetka i poslala ga biskupu, moleći da se njezina dobra podijele potrebitima. Crkvenom je službeniku predala novac, dragocjenosti, odjeću i ostale vrijedne predmete da ih raspodijeli siromasima. Njezino odricanje tako je dobilo konkretan oblik pomoći drugima. Zatim je otišla u žensku monašku zajednicu i prihvatila jednostavan život molitve i pokore.
Filostrat, jedan od njezinih nekadašnjih ljubavnika, pokušao ju je vratiti prijašnjem životu. Prerušio se u monaha i, predstavljajući se kao čovjek kojemu je potrebna duhovna pomoć, nastojao doći do nje. Kada mu je susret bio omogućen, nagovarao ju je da napusti siromaštvo i odricanje te se vrati raskoši i divljenju koje je prije uživala u gradu. Eudokija je odbila. Taj prizor čuva spomen na ustrajnost obraćenice pred pozivom da se vrati starim vezama i navikama.
Predaja završava Eudokijinim mučeništvom: zbog kršćanske vjere pogubljena je mačem. Točna godina njezine smrti nije pouzdano utvrđena. Njezin spomen 1. ožujka povezuje pokoru s vjernošću do smrti: žena koja je primila krštenje i svoj imetak stavila u službu siromasima ostala je u pamćenju Crkve kao svjedokinja Kristova milosrđa.
