Sveta Emerencijana

Sveta Emerencijana bila je mlada rimska kršćanka i mučenica s početka 4. stoljeća. O njezinu se životu zna malo, ali drevno štovanje potvrđuje da nije tek lik kasnije legende. Najstarija je predaja čvrsto povezuje sa svetom Agnezom Rimskom, čije je mučeništvo prethodilo njezinu.

Prema predaji, Emerencijanina majka bila je Agnezina dojilja i dadilja, pa su dvije djevojke odrasle u bliskoj, gotovo sestrinskoj povezanosti. Zbog toga se Emerencijanu u različitim izvorima naziva Agnezinom posvojenom ili mliječnom sestrom. Bila je katekumenka: pripremala se za krštenje i već je pripadala zajednici vjernika, premda još nije bila primila sakrament.

Nekoliko dana nakon Agnezine smrti otišla je moliti na njezin grob. Ondje ju je zateklo pogansko mnoštvo. Kada je ispovjedila svoju vjeru i povezanost s Agnezom, kamenovana je do smrti. Kršćanska je predaja njezino mučeništvo razumjela kao krštenje krvlju — potpuno sjedinjenje s Kristom ostvareno svjedočanstvom života prije sakramentalnoga krštenja. Smrt joj se obično smješta oko 304. godine, no točan datum nije poznat.

Emerencijanin je kult vrlo star. Njezino ime bilježe drevne martirologijske predaje, a štovanje je ostalo povezano s rimskim svetištima svete Agneze. Njezin se grob časti u bazilici Sant'Agnese fuori le mura uz Via Nomentanu, dok joj je u crkvi Sant'Agnese in Agone posvećen oltar s mramornim prikazom mučeništva. Predaja o pronalasku njezinih relikvija zajedno s Agnezinima vezuje se uz obnovu bazilike za pape Pavla V. početkom 17. stoljeća.

Umjetnici je prikazuju kao mladu djevojku s kamenjem, znakom načina na koji je ubijena, te s ljiljanom i palmom, znakovima djevičanstva i mučeništva. U pučkoj se pobožnosti zaziva kod grčeva te trbušnih i želučanih tegoba.

Spomendan svete Emerencijane slavi se 23. siječnja. U starijoj martirologijskoj predaji pojavljuje se i 16. rujna, ali rimsko crkveno pamćenje njezin je lik trajno vezalo uz siječanjski spomen svete Agneze i prvih kršćanskih mučenika.