Sveta Ema iz Lesuma
- Slavi se
- 19. travnja
Sveta Ema iz Lesuma bila je grofica i kršćanska dobrotvorka koja je živjela na prijelazu iz desetoga u jedanaesto stoljeće. Njezino je ime povezano s Lesumom kraj Bremena i sa Stiepelom na području današnjega Bochuma. Nakon smrti ostala je u pučkoj uspomeni kao svetica zbog dobrote i darežljivosti, premda nije bila formalno kanonizirana. O njezinu se životu sačuvalo malo pojedinosti, ali srednjovjekovno svjedočanstvo ističe vrlo određen izbor: veliko je bogatstvo podijelila siromašnima i crkvama.
Bila je supruga grofa Liudgera, koji je umro 1011. godine. Udovištvo je obilježilo dugo razdoblje njezina života. Adam iz Bremena, pišući o bremenskoj Crkvi, pamti je upravo kao Liudgerovu udovicu te bilježi da je razdijelila gotovo svu svoju imovinu. Primatelji njezinih darova bili su i ljudi u nevolji i crkvene zajednice.
Jedan je dar ostao posebno imenovan. Još za života bremenskoj je crkvi darovala posjed Stiplaga, koji se poistovjećuje s današnjim Stiepelom na Ruhru. Njezina se uspomena zato ne veže samo uz jedan kraj. U Stiepelu je poznata i pod imenom Imma, a mjesna je predaja povezuje s osnutkom crkve na tamošnjem imanju. Današnja seoska crkva čuva tu uspomenu, iako njezin izgled potječe iz kasnijih razdoblja: u dvanaestom je stoljeću podignuta romanička bazilika, a u petnaestom je proširena u dvoransku crkvu.
U Bremenu je Emine darove sačuvala i pučka legenda o zajedničkom pašnjaku. Prema toj priči, građani su se grofici požalili da nemaju dovoljno zemlje za svoju stoku. Pristala im je dati onoliko zemljišta koliko jedan čovjek može obići tijekom dana. Njezin je pohlepni pratitelj, zabrinut za buduće nasljedstvo, za taj zadatak odabrao čovjeka koji nije mogao hodati, očekujući da će dar tako ostati malen. Čovjek je, međutim, pužući uspio omeđiti veliko područje. Legenda povezuje grofičinu velikodušnost s ustrajnošću najslabijega sudionika, čiju je nemoć drugi pokušao iskoristiti.
Ta je priča postala dio gradskoga pamćenja. Po Emi su nazvani jezero Emmasee i ulica, a njoj u čast postavljena je i klupa s prikazom legende. Povijest samoga građanskog pašnjaka ima zaseban dokumentarni trag iz 1159. godine. Mnogo kasniji Bürgerpark nastao je građanskom inicijativom u devetnaestom stoljeću. Emino je ime u tom prostoru ostalo kao uspomena na darežljivu groficu, a ne kao ime njegove povijesne osnivačice.
Ema je umrla 3. prosinca, 1038. ili 1039. godine. Adam iz Bremena kaže da je pokopana u bremenskoj crkvi i uz njezinu smrt izriče molitvu za njezin vječni pokoj. Njegov kratki zapis povezuje zemaljska djela milosrđa s kršćanskom nadom u život kod Boga. U tradiciji njezina štovanja spomendan se bilježi 19. travnja. Uz ime Eme iz Lesuma ostala je osobito živa uspomena na udovicu koja je bogatstvo pretvorila u pomoć siromašnima i dar Crkvi.
