Sveta Elizabeta Čong Čong-hje
Sveta Elizabeta Čong Čong-hje pripada korejskim mučenicima koji su vjernost Kristu potvrdili vlastitim životom. O njezinu osobnom putu sačuvano je vrlo malo sigurnih pojedinosti, ali temelj njezina svjedočanstva ostaje jasan: bila je laikinja čija se vjera pokazala jačom od prijetnje smrću.
Rođena je 1797. godine u Koreji. Nisu pouzdano zabilježeni njezino mjesto rođenja, obiteljske prilike ni način na koji je upoznala kršćansku vjeru. Zato se njezin život ne može ispunjavati prizorima preuzetima iz životopisa drugih korejskih mučenika, čak ni onih s istim prezimenom. Elizabetu treba razlikovati od Pavla Čong Hasanga, Andrije Čong Hwa-gyonga, Bartolomeja Čong Mun-hoa i drugih svetaca imena Čong.
Poznato je da je čitav život ostala laikinja. Taj podatak njezinu svetost smješta u svakodnevicu kršćanina koji nema crkvenu službu ni redovnički naslov. Njezino mučeništvo pokazuje da krsni poziv na svetost obvezuje cijelu Crkvu: vjernost evanđelju ne pripada samo zaređenima i redovnicima, nego svakomu tko je primio Kristovo ime.
Godine 1839. Elizabeta je u Koreji pogubljena odrubljivanjem glave. Pobliže okolnosti njezina uhićenja, ispitivanja i smrti nisu potvrđene u sačuvanoj građi, pa ih nije moguće odgovorno rekonstruirati. Sigurno je da je Crkva njezinu smrt priznala kao mučeništvo, odnosno kao svjedočanstvo vjere prihvaćeno zbog Krista.
Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 1925. godine. Svetom ju je, zajedno s drugim korejskim mučenicima, 6. svibnja 1984. proglasio papa Ivan Pavao II. Ta zajednička kanonizacija čuva osobno dostojanstvo svakoga mučenika, a istodobno pokazuje snagu Crkve koja je u Koreji rasla kroz vjernost mnogih laika.
Elizabetin individualni spomendan nije pouzdano potvrđen. Dana 20. rujna Crkva zajednički slavi svete Andriju Kim Tae-gona, Pavla Čong Hasanga i drugove, korejske mučenike; taj skupni liturgijski kontekst ne treba pretvarati u zasebno potvrđen osobni datum za Elizabetu.
Malo poznatih činjenica ne čini njezino svjedočanstvo manje stvarnim. Sveta Elizabeta Čong Čong-hje podsjeća da mučenik ne pripada Crkvi zbog opširna životopisa, nego zbog vjernosti kojom je do kraja priznao Krista. U njezinu se kratko sačuvanom spomenu osobito jasno vidi dostojanstvo laičkoga poziva i cijena slobodna pristanka uz vjeru.
