Sveta Beatrica od Silve

Sveta Beatrica od Silve rodila se oko 1424. u Campo Maioru u Portugalu kao Beatriz de Menezes da Silva. Potjecala je iz brojne plemićke obitelji i bila sestra blaženoga Amadeja Portugalskoga, franjevačkoga reformatora. Mladost je provela u dvorskome okruženju i 1447. kao dvorska dama pratila portugalsku princezu Izabelu u Kastilju, gdje je princeza postala supruga kralja Ivana II.

Beatričina ljepota i položaj na dvoru ubrzo su je izložili zavisti i spletkama. Kasnija predaja govori i o zatočenju koje je pretrpjela zbog kraljičine ljubomore. U tim je kušnjama sazrela njezina odluka da napusti dvor. Otišla je u Toledo i sklonila se u samostan redovnica Santo Domingo el Real, gdje je desetljećima živjela povučeno, premda nije pripadala njihovoj zajednici.

Pobožna predaja njezin redovnički poziv povezuje s viđenjima Blažene Djevice Marije, a u drugim inačicama sa svetim Franjom i svetim Antunom Padovanskim. Pojedinosti se razlikuju, ali sve predaje čuvaju istu jezgru: Beatrica je željela osnovati zajednicu posvećenu Marijinu Bezgrešnom začeću.

Godine 1484. s nekoliko je družica preuzela kuću u Toledu, dobivenu potporom kraljice Izabele I. Kastiljske. Nova zajednica nazvana je Samostanom Svete Vjere. Papa Inocent VIII. odobrio ju je 1489. Redovnice su nosile bijelu haljinu i škapular s plavim plaštem, a molitveni im je život bio osobito usmjeren čašćenju Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije.

Beatrica je umrla u Toledu 16. kolovoza 1492. Njezina zajednica nastavila se razvijati nakon njezine smrti. Papa Julije II. dao je 1511. Redu Bezgrešnoga Začeća vlastito pravilo, a koncepcionistice su se poslije proširile Španjolskom, Portugalom, Europom i Amerikom.

Papa Pio XI. proglasio je Beatricu blaženom 28. srpnja 1926., a papa Pavao VI. svetom 3. listopada 1976. Spomendan joj je 17. kolovoza. U njezinu se životu ističe prijelaz od dvorske vidljivosti prema skrovitosti: vlastiti položaj i darove napustila je kako bi izgradila zajednicu molitve, poniznosti i marijanske pobožnosti.