Sveta Austrebertha Pavillska
- Slavi se
- 10. veljače
Sveta Austrebertha rođena je oko 630. u Thérouanneu, na području današnje sjeverne Francuske. Predaja je pamti kao kćer Badefrida, palatinskoga grofa, i Framechildis. Odbila je ugovoreni brak te je oko 656. izabrala redovnički život u samostanu Port-le-Grand u Ponthieuu. Redovničku joj je koprenu, prema životopisnoj predaji, podijelio sveti Omer.
Austrebertha je potom u roditeljskome domu u Marconneu osnovala samostan, a poslije je osnovala žensku redovničku zajednicu u Pavillyju u Normandiji i postala njezinom opaticom. Ondje je vodila sestre sve do smrti 10. veljače 704. godine. Njezin se život veže uz benediktinsku tradiciju, molitvu, rad i odgovornost za zajednicu.
Predaje o milosrđu
Kasniji životopisi Austreberthi pripisuju čudesa i nastanak izvora čijoj se vodi pripisivala ljekovitost. Najpoznatija je predaja o vuku. Redovnice iz Pavillyja prale su crkveno ruho za opatiju Jumièges, a rublje je između samostana nosio magarac. Kada ga je vuk usmrtio, Austrebertha ga je, prema priči, ukorila, oprostila mu i odredila da preuzme magarčev posao. Vuk je od tada poslušno nosio rublje.
Ta hagiografska slika nije povijesni izvještaj, ali je stoljećima prenosila prepoznatljivu poruku Austreberthina lika: snaga se ne pobjeđuje osvetom, nego obraćenjem i služenjem. Prizor vuka postao je njezin najpoznatiji ikonografski znak i prikazan je na vitraju kapele u mjestu Sainte-Austreberthe.
Trajno štovanje
Austreberthina je uspomena osobito živa u Gornjoj Normandiji. Po njoj nose ime dva francuska mjesta, jedno u departmanu Pas-de-Calais, a drugo u Seine-Maritime. U Saint-Denis-le-Fermentu nalazi se kapela povezana s hodočašćem, a predaja govori i da je dio njezinih relikvija u srednjem vijeku prenesen u Canterbury.
Sveta Austrebertha umrla je u Pavillyju u dobi od približno sedamdeset i četiri godine. Njezin spomendan slavi se 10. veljače, a pamti je se kao opaticu koja je postojanošću, razboritošću i milosrđem oblikovala povjerenu joj zajednicu.
