Sveta Aurea iz Pariza
- Slavi se
- 5. listopada
Sveta Aurea iz Pariza bila je prva opatica ženskoga samostana koji je sveti Eligije u 7. stoljeću osnovao u Parizu. Francuska je predaja naziva Sainte Aure, a stari životopisi svetaca pamte je kao redovničku poglavaricu podrijetlom iz Sirije.
O Aureinu životu govore hagiografski tekstovi povezani sa svetim Eligijem i svetim Eustazijem. Prema tim svjedočanstvima, došla je iz Sirije u Pariz. Kada je Eligije oko 632., uz potporu kralja Dagoberta I., u gradu osnovao samostan za veliku zajednicu redovnica, povjerio je Aurei službu opatice. Samostan se u predaji naziva Saint-Martial.
Aurea je zajednicu vodila više od trideset godina, u doba merovinških kraljeva Dagoberta I. i Klodovika II. O njezinu svakodnevnom radu nema mnogo pouzdanih pojedinosti, ali trajanje njezine službe i spomen u ranim hagiografskim djelima pokazuju važnost koju je imala u oblikovanju pariškoga ženskog redovništva.
Godine 666. Pariz je pogodila kuga. Predaja navodi da su od bolesti umrle Aurea i brojne sestre njezine zajednice. Budući da se samostan nalazio unutar grada, pokopana je kod crkve svetoga Pavla. Njezine su zemne ostatke poslije položili u relikvijar te ih naposljetku prenijeli u samostan. Štovanje se povezivalo i s crkvom svetoga Eligija u Parizu, u kojoj ju je zidna slika prikazivala kako od njega prima redovnički veo.
Kasnije legende pripisuju joj čudesna ozdravljenja i umnažanje kruha. Te pripovijesti nisu povijesni izvještaji o svakodnevici njezina samostana, nego izraz dugoga štovanja opatice koju je kršćansko pamćenje povezalo s brigom za zajednicu u vremenu bolesti i smrti.
Stariji spomen svete Auree iz Pariza vezan je uz 4. listopada, kada je štuju i pravoslavni kršćani. U rimokatoličkom kalendaru njezino je slavlje preneseno na 5. listopada, jer se 4. listopada slavi sveti Franjo Asiški. Toponim u njezinu imenu važan je: ova pariška opatica nije španjolska pustinjakinja Aurea iz San Millána niti ranokršćanska mučenica Aurea Ostijska.
