Sveta Asela

Sveta Asela bila je rimska djevica i asketkinja iz četvrtoga stoljeća, poznata ponajprije iz spisa svetoga Jeronima. Potjecala je iz ugledne i imućne kršćanske obitelji, ali je izabrala život molitve, posta i povučenosti usred samoga Rima. Rođena je oko 334., a umrla vjerojatno oko 406. godine.

Kasnija predaja pripovijeda da je već kao djevojčica odlučila posvetiti život Kristu. Kada joj obitelj nije dopustila odjenuti asketsku odjeću, navodno je potajno prodala zlatnu ogrlicu i dala izraditi jednostavno ruho. Pojedinosti te zgode nisu neovisno potvrđene, no odgovaraju slici Aselina života koju prenose stari crkveni pisci: od mladosti je ustrajno birala siromaštvo i samoću.

Živjela je u maloj ćeliji, radila vlastitim rukama i molila psalme. Sačuvana svjedočanstva opisuju njezin vrlo strog post te rijetke izlaske, uglavnom radi pohoda crkvama podignutima u čast mučenika. Jeronim je u njoj vidio uzor djevojkama, udovicama i posvećenim djevicama. Posebno ga je zadivilo što je u vrevi velikoga grada uspjela sačuvati nutarnju sabranost i život nalik pustinjačkomu.

Asela je pripadala krugu rimskih kršćanki povezanih sa svetim Jeronimom. Ponekad se navodi kao sestra svete Marcele, ali to srodstvo nije sigurno. Kada je Jeronim 385. napustio Rim, upravo joj je s broda u Ostiji uputio pismo u kojem se branio od kleveta što su pratile njegov odlazak. Taj zapis svjedoči o povjerenju koje je imao u Aselinu razboritost i vjernost.

Godine 405. susreo ju je biskup i crkveni pisac Paladije iz Galacije. Zabilježio je da joj je bilo oko sedamdeset godina, nazvao ju blagom ženom te naveo da je predvodila zajednicu redovnica. Taj kasni podatak pokazuje da njezina samoća nije bila ravnodušnost prema drugima: dug asketski život učinio ju je osloncem ženama koje su težile istomu pozivu.

Asela se časti 6. prosinca. Sačuvana svjedočanstva ne daju potpun životopis, ali jasno ocrtavaju Rimljanku koja je bogatstvo i društveni položaj zamijenila skrovitim životom postojane molitve.