Sveta Ariadna Frigijska
- Slavi se
- 18. rujna
Sveta Ariadna Frigijska u kršćanskoj se predaji pamti kao robinja koja je odbila sudjelovati u poganskom obredu svojega gospodara. Njezina pasija nije pouzdana kronika, ali nosi jasnu tvrdnju o dostojanstvu kršćanske savjesti: osoba bez društvene slobode ipak nije bez nutarnje slobode pred Bogom.
Ariadna je povezana s Frigijom u Maloj Aziji, na području današnje Turske. Ne zna se kada je rođena. Jedna predaja njezinu smrt smješta oko 130., a druga oko 180. godine. Nijedna se godina ne može uzeti kao čvrsto potvrđena, pa je dovoljno smjestiti je među kršćanske mučenike 2. stoljeća.
Najopsežnija pasionska verzija naziva je robinjom Tertula u Primenesu. Prema toj priči, odbila je sudjelovati u poganskim obredima priređenima za rođendan Tertulova sina. Kažnjena je, a njezin je slučaj dospio pred upravitelja Gordija. Tertul je oslobođen, dok je Ariadna osuđena na raspeće.
Ista pripovijest kaže da su stanovnici Primenesa za nju ishodili tri dana za pokoru, tijekom kojih je pobjegla u planine. Ondje ju je, pred progoniteljima, navodno progutala zemlja. Druge martirološke inačice govore o službenici Promota u Koloni u Frigiji, a završetak opisuju kao kamenovanje ili smrt u skrovištu. Tertul i Promot, Primenes i Kolona te različiti načini smrti ne smiju se složiti u jednu prividno skladnu biografiju. To su različiti slojevi predaje o istoj mučenici.
Poznata pasija sačuvana je u kratkom grčkom hagiografskom tekstu iz 4. ili 5. stoljeća, na palimpsestu nastalom nekoliko stoljeća poslije. Dio pripovijesti možda se oslanja na stariji natpis koji spominje čovjeka imena Tiberije Klaudije Vibijan Tertul, ali ta veza ne potvrđuje cijelu priču. Povijest njezina kulta sigurnija je od pojedinosti njezina života.
Ariadnin je spomendan 18. rujna. Štovanje joj je starije od suvremenoga postupka kanonizacije, a njezino je ime ušlo u više istočnih i zapadnih crkvenih tradicija. Ne treba je nazivati Aleksandrijskom: za takav razlikovni dodatak nema osnove. Nije ni povezana s Ariadnom iz grčke mitologije, kćeri kralja Minosa; zajedničko im je samo ime.
O Ariadni se stoga može govoriti bez biranja jedne legendarne verzije kao jedine povijesti. Dovoljno je sačuvati ono što je Crkva prepoznala u njezinu liku: robinja pred ljudima može pred Bogom djelovati slobodno, a savjest osobe ne postaje tuđe vlasništvo ni onda kada je njezino tijelo pod vlašću gospodara.
